Doktor Faris Gavrankapetanović, direktor Centra urgentne medicine, svjedočio na suđenju generalu Stanislavu Galiću o prijemu mrtvih i povrijeđenih u Koševsku bolnicu na dan masakra na Markalama 5. februara 1994. godine

"Smrt 'na strani' je termin koji se bilježi uz imena lica koja su umrla na putu do bolnice. To je slučaj sa tri osobe koje su dovezene u naš centar, četvrti je upućen na hirurgiju, ali je tu preminuo, slijedeća dva pacijenta su prebačena u operacionu salu, ali su oba umrla u postupku," govorio je egzaktnim ljekarskim rječnikom doktor Faris Gavrankapetanović o zbivanjima u Koševskoj bolnici neposredno nakon masakra na tržnici Markale u Sarajevu 5. februara 1994. godine.

Njega je tužilaštvo pozvalo da svjedoči na procesu protiv generala Stanislava Galića, komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa u tom periodu, kojem se masakr na Markalama stavlja na teret "na osnovu krivične odgovornosti nadređenog", kao zločin protiv čovječnosti.

Kao dokazne predmete tužilaštvo je sudu podnijelo takozvane bolničke protokole, u koje se zapisuju sva lica koja dođu ili se donesu radi ljekarske pomoći.

"U vašem protokolu je samo šest mrtvih, a navodno je na desetine osoba stradalo na Markalama," rekla je zastupnik odbrane generala Galića, Mara Pilipović.

"To su osobe koje su dovezene u naš centar," odgovorio je doktor Gavrankapetanović, koji je u vrijeme rata bio direktor Centra urgentne medicine u Koševskoj bolnici, i dodao: "Unutar Kliničkog centra bilo je još 15 hirurgija i mrtvačnica. Mrtvi i povrijeđeni su i tu dovoženi i svugdje su upisivani u protokol. Osim toga u Sarajevu postojala su još dvije bolnice kud su povrijeđeni odvoženi."

Doktor Kapetanović je rekao da je uprava bolnice, obzirom na ogroman broj povrijeđenih i mrtvih i paniku koja je zavladala u gradu, izdvojila iz glavnih protokola mrtve i povrijeđene sa Markala i taj spisak izvjesila na više mjesta u bolnici. Učinjeno je to radi informisanja rodbine i prijatelja nastradalih.

Taj spisak koji sadrži imena 127 osoba, odbrana generala Galića je osporavala pozivajući se na nečitkost i nedostatak bilo kakvog pečata i potpisa na dokumentu.

Među protokolima najmjerodavniji je onaj sačinjen u mrtvačnici. Na tri stranice rukom su napisana imena žrtava sa naznakom "Markale". Evidentirani su na tri stranice pod brojevima od 316 do 360: ukupno 45 mrtvih. Ni taj protokol smrti za odbranu nema dokaznu vrijednost. Imena nisu upisana u za to odgovarajuće formulare. Doktor Gavrankapetanović je rekao da je to tačno, ali da u ratnoj situaciji jednostavno nije bilo svesaka sa odgovarajućim formularima, pa su za spisak mrtvih korišćene one za popis građevinskog materijala.

"Kako ste razlikovali povrijeđene vojnike od civila? Da li ste se za to koristili knjižicama zdravstvenog osiguranja," bilo je jedno pitanje branioca generala Galića Mare Pilipović.

"Ali gospođo, tada zdravstvenog osiguranja nije bilo, nije bilo plata, ni plaćanja ljekarske njege ni lijekova, sve je bilo gratis," odgovorio je svjedok Faris Gavrankapetanović.

Suđenje se nastavlja.

Dijeljenje sadržaja