General Stanislav Galić se brani knjigom generala Stjepana Šibera, koji je u periodu na koji se odnosi optužnica za granatiranje Sarajeva i snajpersku kampanju protiv civilnog stanovništva bio zapovjednik "druge strane" - Armije BiH


Dnevnici aktera događaja u bivšoj Jugoslaviji, napisani posljednje decenije XX stoljeća, često su "lektira" kako haških tužilaca, tako i zastupnika odbrane. Primjera radi, mnoga pitanja odbrane generala Stanislava Galića svjedocima tužilaštva, koji su u vrijeme rata bili u Sarajevu, zasnovana su na podacima iz ratnog dnevnika Stjepana Šibera, koji je u to vrijeme bio zamjenik načelnika generalštaba "druge strane", odnosno Armije BiH.

Tako je bilo i u unakrsnom ispitivanju dva posljednja svjedoka iz Sarajeva, prvo generala Vahida Karavelića, kojeg je tužilaštvo pozvalo da svjedoči u svojstvu nekadašnjeg komandanta Prvog korpusa Armije BiH, a potom Ismeta Hadžića, komandanta Pete Dobrinjske motorizovane brigade u vrijeme na koje se odnosi optužnica protiv generala Galića. Granatiranje Sarajeva i snajperska paljba po Sarajlijama su glavne tačke optužnice protiv generala Galića, komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS između 10. septembra 1992. i 10. avgusta 1994. godine.

"Gospodine Karaveliću, da li ste od gospodina Šibera informisani da je maja mjeseca 1992. pripadnicima TO iz Sarajeva podijeljeno 546 snajperskih pušaka iz fabrike "Zrak"?" upitala je Mara Pilipović, branilac generala Galića. Teza Galićeve odbrane je da je sarajevsko "snajperisanje" bilo obostrano i po učinku izjednačeno.

"Iskreno rečeno nisam, i prvi put čujem za to," odgovorio je Karavelić.

Navodeći da se taj podatak nalazi na stranicama ratnog dnevnika Stjepana Šibera, Mara Pilipović je upitala: "Da li ste imali prilike da čitate tu knjigu?"

"Djelimično, i to samo ono što se odnosilo na mene," uzvratio je general.

Tužilaštvo je ulagalo prigovor svaki put kad bi se spomenuli podaci iz ratnog dnevnika Stjepana Šibera, osporavajući tu knjigu kao dokazni predmet. Prilikom svjedočenja Ismeta Hadžića došlo je do pravog dvoboja tužilaštva i odbrane, čiji ishod je morao da odluči predsjedavajući suda, holandski sudija Alfonsus Ori (Alphonsus Orie).

Interpretirajući djelove Šiberove knjige u kojima on spominje protest izvjesnog pukovnika Džonsa što snajperisti iz Dobrinje pucaju na pripadnike UNPROFOR, Mara Pilipović je sugerisala da su pucali baš vojnici Pete motorizovane brigade, kojom je Hadžić komandovao.

Bivši komandant je to odlučno poricao, i nastala je žestoka rasprava u trouglu tužilaštvo-sudsko vijeće-odbrana. "Knjiga koju je napisao neko drugi nije dokaz, nema nikakvu dokaznu vrijednost ako svjedok ni na koji način ne prihvaća ono što u njoj piše," rekao je u raspravi tužilac Čester Stemp (Chester Stamp), i taj argument je prihvaćen.

"Prigovor se usvaja, i dokument B-164 (što je u stvari knjiga Stjepana Šibera "Prevare, zablude, istina") neće se usvojiti," rekao je sudija Ori.

"Odbrana smatra, uzimajući k znanju vaš stav..." zaustio je drugi branilac generala Galića, ženevski advokat Stefan Pileta-Zanen (Stephane Piletta-Zanin).

"To nije stav, to je odluka," presjekao je sudija Ori.

Tako je ratni dnevnik Stjepana Šibera, bar za sada, eliminisan kao dokazni predmet odbrane u procesu protiv generala Stanislava Galića. Međutim, pošto odbrana u toj knjizi nalazi jake argumente za svoje tvrdnje, vjerovatno će je ponovo vratiti u hašku sudnicu kad dođe na red da izvede svoje dokaze, a predviđa se da će to biti u oktobru.

Dijeljenje sadržaja