Dok su na sudjenju generalu Krstiću za optužbu svedočile isključivo žrtve srebreničkih zločina iz jula 1995. većinu svedoka optužbe na sudjenju pukovniku Blagojeviću i majoru Jokiću predstavljali su pripadnici vojske i policije Republike Srpske


Upravo završeni dokazni postupak optužbe na sudjenju bivšim zapovednicima Bratunačke i Zvorničke brigade VRS Vidoju Blagojeviću i Draganu Jokiću se u značajnoj meri razlikovao od prezentacije tužiočevih dokaza na sudjenju njihovom bivšem zapovedniku, komandantu Drinskog korpusa Radislavu Krstiću.

Na sudjenju generalu Krstiću, 2000. i 2001. godine, optužba je dogadjaje u Srebrenici u julu 1995. rekonstruisala uglavnom kroz svedočenja žrtava: deportovanih žena i dece i muškaraca koji su sticaj srećnih okolnosti preživeli streljanja na koja su izvedeni.

Isti dogadjaji su, na sudjenju pukovniku Blagojeviću i majoru Jokiću, u velikoj meri rekonstruisani uz pomoć svedoka "s druge strane." Većinu svedoka optužbe su, ovog puta, činili pripadnici vojske i policije Republike Srpske koji su u leto 1995. učestvovali u napadu na zaštićenu zonu u Srebrenici, zarobljavanju i zatvaranju bošnjačkih muškaraca, kao i u njihovom ubijanju i zakopavanju u masovne grobnice.

Za razliku od prvog "srebreničkog sudjenja", na kojem je optužba mogla da računa na iskaz samo jednog "pokajnika" - bivšeg pripadnika Desetog diverzantskog odreda VRS, Dražena Erdemovića, koji je priznao krivicu za učešće u pogubljenju više od hiljadu bošnjačkih muškaraca 16. jula 1995. na farmi Branjevo - tužilac je ovog puta, pored Erdemovića, imao na raspolaganju još trojicu optuženih koji su odlučili da progovore o srebreničkim dogadjajima i svojoj ulozi u njima. Dvojica - Momir Nikolić i Dragan Obrenović - bili su optuženi zajedno sa Blagojevićem i Jokićem - i neposredno su učestvovali u dogadjajima opisanim u optužnici. Treći, Miroslav Deronjić, optužen je za zločin iz 1992., ali je imao i značajnu ulogu u Srebrenici gde je u julu 1995. bio lični Karadžićev "komesar za civilna pitanja."

Pored ove četvorice "pokajnika", pred sudom je tokom dokaznog postupka optužbe prodefilovalo još dvadesetak oficira i vojnika VRS koju su učestvovali u "lovu na ljude", zarobljavanju i zatvaranju bošnjačkih muškaraca, zatim vozača kamiona koji su prevozili najpre zarobljenike a potom leševe, kao i operatora na teškim gradjevinskim mašinama koji su kopali i zatrpavali masovne grobnice, a potom učestvovali i u tajnoj operaciji uklanjanja tragova zločina: otkopavanju "primarnih" masovnih grobnica i prenošenju njihovoj sadržaja u takozvane "sekundarne grobnice" na nepristupačnim lokacijama.

Većina tih svedoka dali su iskaze sa merama zaštite identiteta i lika, ali su neki pristali i da otvoreno govore o tome šta su u leto 1995. radili u Srebrenici. Neki njih su tvrdili da nisu ni videli, ni čuli, ni radili zlo, da "ne znaju" ili se "ne sećaju"... a neki su odlučili da iz sebe izbace mračne tajne koje ih muče već više od osam godina. Neki su došli pod pretnjom kazne i kao osumnjičeni, ali su ipak pristali da svedoče bez zaštitnih mera i da kažu sve što znaju, dok su drugi nastojali da što manje kažu, pa su negirali čak i ono što su slobodno mogli da priznaju. Na primer, negirajući da su učestvovali u odvajanju muškaraca od žena i dece u Potočarima - što bi u takvoj situaciji bila potpuno legitimna vojna akcija - pokazali su to nije bilo u cilju odvajanja ratnih zarobljenika, već u nekom "mračnijem cilju" kojeg su svesni, pa ga zato i prećutkuju.

Osim pripadnika VRS, optužba je kao svedoka izvela i bivšeg sudiju Vrhovnog vojnog suda RS i sadašnjeg tužioca u regionu u koji spada i Srebrenica. U proteklih osam godina, kako je svedočio, on nije video ni jedan jedini dokument da je pokrenuta bilo kakva istraga o tome šta se jula 1995. dogodilo u Srebrenici.

Svoje verzije tih dogadjaja odbrane pukovnika Blagojevića i majora Jokića počeće da izlažu 6. aprila ove godine.

Dijeljenje sadržaja