Milivoje Kićanović, svjedok odbrane Radovana Karadžića

Sukob u Bijeljini "su počeli Muslimani" kada su 31. marta 1992. godine "postavili barikade i pucali po Srbima koji nisu odgovarali na vatru", rekao je Milivoje Kićanović, član opštinskog odbora SDS u Bijeljini i bivši direktor bolnice.

Kićanović je u svjedočenju za odbranu Radovana Karadžića insistirao na tome da Muslimani iz Bijeljine nisu protjerivani, već da su sami napustili grad, a da im je Vojkan Đurković samo "pomagao" da odu do linije razdvajanja. Tokom dokaznog postupka optužbe sudije su imale priliku da vide prilog BBC iz Bijeljine u kome Đurković kaže da sebe smatra "socijalnim radnikom" i traži da mu se za te napore dodijeli Nobelova nagrada.

Svjedok optužbe Milorad Davidović, bivši inspektor u Saveznom SUP Jugoslavije je, inače, Đurkovićev "socijalni rad" opisao kao "masovno protjerivanje nepoželjnih građana" koji su najprije pljačkani, a zatim kamionima prevoženi do linije razdvajanja.

Sljedeći Karadžićev svjedok, potpukovnik VRS Desimir Šarenac, pak, tvrdi da su Sarajlije – što nehotično, što namjerno - same sebe granatirale. Pravili su improvizovane projektile koji bi često "podbacili" pa bi umjesto srpskih položaja na koje su ispaljeni pali na naseljeno područje pod kontrolom Armije BiH. Kao primjere navodnog namjernog "samogranatiranja" svjedok je naveo masakre u redu za hljeb u Ulici Vase Miskina i na tržnici Markale.

Šarenac tvrdi da granate ispaljene s položaja VRS na Sarajevo nisu imale "nikakvog efekta". One su, kaže, mogle da polupaju samo crepove na krovovima ili je u najgorem slučaju granata od 120 milimetara je mogla da prodre do plafona zgrada. Zbog gustine zgrada na tako malom prostoru, po svjedoku, nije bilo šansi ili su one bilo vrlo male da granate pogode ulicu ili neki otvoreni prostor, a srpske snage nisu raspolagale opremom za "lasersko navođenje".

Šarenac je cijeli rat proveo na sarajevkom ratištu kao načelnik bezbjednosti Prve sarajevske brigade, a od maja do oktobra 1995. godine je komandovao Četvrtim bataljonom u sastavu te brigade. Karadžić je uz njegovu pomoć u dokaze uveo mape Sarajeva na kojima je svjedok označio linije fronta, zonu odgovornosti svoje i suprotstavljene Desete brdske brigade, te mjesta na kojima su se nalazile fabrike oružja, komande, štabovi i drugi objekti Armije BiH.

Tužiteljica Karolin Edžerton/Carolyne Edgerton je u unakrsnom ispitivanju osporavala pouzdanost oznaka koje je svjedok unio na kartama ukazujući, između ostalog, da bi se po njima dio Dobrinje gdje se dogodio incident granatiranja ljudi na fudbalskom igralištu u junu 1995. godine nalazio pod kontrolom VRS, što je netačno. Svjedok se složio da ne zna tačno gdje se nalaze objekti koje je označio na kartama jer je to za posljednjih 20 godina "pozaboravljao", ali je ostao pri tvrdnji da su vojne i policijske snage bile u objektima koje je označio na kartama.