Desimir Šarenac, svjedok odbrane Radovana Karadžića, je i u nastavku unakrsnog ispitivanja tvrdio da VRS nije odgovorna za masakre sarajevskih civila u redovima za hljeb i vodu. Da bi pogodila neki tako uzak prostor, po svjedoku, granatu je morala "ili ptica donijeti" ili je morala biti laserski navođena

Desimir Šarenac, bivši načelnik bezbjednosti u Prvoj sarajevskoj brigadi VRS je u svom iskazu na suđenju Radovanu Karadžiću ustvrdio da srpska artiljerija raspoređena na brdima oko Sarajeva nije mogla prouzrokovati masakre civila, uključujući i one u redu za vodu kod Pivare, u redu za hljeb u Miskinovoj i na tržnici Markale.

Pogoditi granatom neki tako uzak prostor, po svjedoku, je nemoguće. Morala bi je, kako je rekao u nastavku unakrsnog ispitivanja, "ili ptica donijeti" ili je morala biti "laserski navođena". A SRK, rekao je odgovarajući na pitanja tužiteljice Karolin Edžreton/Carolyne Edgerton, nije raspolagao raketnim sistemima sa laserskim navođenjem.

Da je VRS imala mogućnost preciznog gađanja, rekao je između ostalog svjedok,izabrala bi neki unosniji cilj- kao što su bila skladišta municije, vojni štabovi itd. Jer, upitao se svjedok, što bi Srbi gađali siromahe na pijaci?! Pogotovu, kako je dodao, jer je "svaki Srbin znao da bi ako naprave neku grešku odmah uslijedila reakcija domaće i svjetske javnosti".

Masakre civila u redovima za hljeb i vodu su, po Šarencu, mogli počiniti samo Muslimani "kako bi izazvali intervenciju međunarodne zajednice". On se, međutim, složio da bi granata, u slučaju gađanja odabranog cilja bez laserskog navođenja, pala od cilja 50 do 100 metara. Također je prihvatio da bi trebalo ispaliti "najmanje tri projektila" za takozvanu "korekciju vatre".

Karadžić je u glavnom ispitivanju u dokaze uveo mape Sarajeva na kojima je svjedok označio mjesta na kojima su se, prema obavještajnim podacima VRS, nalazile fabrike oružja, komande, štabovi i drugi objekti Armije BiH u Sarajevu. Na taj način je želio da uvede u dokaze preko 200 dokumenata u kojima se ti objekti spominju.

Međutim, pošto je tužiteljica u unakrsnom ispitivanju osporila pouzdanost svjedokovih unosa na mapama Karadžić je u dodatnom ispitivanju pokušao da na drugi način uspostavi vezu između Šarenca i dokumenata kako bi ih uveo u dokaze. Sudije mu to, međutim, nisu dozvolile sugerišući optuženom da je dokumente trebao pokazati svjedoku tokom glavnog ispitivanja.

Nakon što je iskaz Desimira Šarenca zaključen suđenje je nastavljeno svjedočenjem bivšeg zamjenika šefa policije u Vlasenici Maneta Đurića.

Dijeljenje sadržaja