Miroslav Deronjić na sudjenju Momčilu Krajišniku svjedočio o tajnom doturanju oružja iz vojnog skladišta Bubanj Potok kod Beograda i naoružavanju srpskog stanovništva istočne Bosne


Tajno naoružavanje srpskog stanovništva u istočnoj Bosni počelo je još u aprilu 1991. godine, izjavio je Miroslav Deronjić svjedočeći na sudjenju Momčilu Krajišniku, bivšem političkom lideru bosanskih Srba, optuženom za genocid i druge ratne zločine. Deronjić je u to vrijeme bio predsjednik Mjesnog odbora SDS i Kriznog štaba opštine Bratunac, u istočnoj Bosni, i bio je uključen u sve pripreme Srpske demokratske stranke za preuzimanje vlasti i stvaranje Republike Srpske.

Na početku Deronjićevog svjedočenja, tužilac je nastojao da dokaže da sve što se dogadjalo u periodu koji pokriva Krajišnikova optužnica (jul 1991. - decembar 1992.) nije bilo ni spontano ni slučajno, već brižljivo planirano i organizovano. Već u oktobru 1991. iz Glavnog odbora Karadžićeve stranke stigle su smjernica za ponašanje lokalnih funkcionera i mjesnih odbora SDS, kao i za formiranje Kriznih štabova srpskog naroda. Zatim su, u decembru 1991., slijedila detaljna i strogo povjerljiva "Uputstva za organizovanje srpskog naroda u BiH u vanrednim okolnostima, koja su predvidjala različite varijante sa opštine u kojima su Srbi bili u većini i onih gdje su bili u manjini.

Na Bratunac, u kojem su Bošnjaci činili gotovo tri četvrtine stanovništva, odnosila se varijanta "B" koja je predvidjala formiranje paralelnih ili, kako ih je Deronjić opisao - "čisto srpskih" institucija lokalne vlasti, počev od skupština, kriznih štabova, policije i teritorijalne odbrane.

Paralelno s tim se, prema Deronjićevom svjedočenju, odvijalo tajno naoružavanje Srba u opštinama Bratunac i Srebrenica. Sa Goranom Zekićem, predsjednikom Kriznog štaba Srebrenice, Deronjić se aprila 1991. u Milićima sastao sa Rajkom Dukićem, direktorom rudnika boksita i "čovjekom od velikog utjecaja u poslovnim i političkim krugovima Beograda".

Dukić im je rekao da je "na visokom nivou odlučeno da se Srbi u Bosni naoružaju" i da je Karadžić lično ubijedio Miloševića o toj potrebi, i dao im uputstva koga treba kontaktirati u Beogradu. Bio je to Mihalj Kertes koji je Deronjića i Zekića krajem aprila 1991. primio u Predsjedništvu Srbije, povezao ih sa odgovornim oficirima u skladištu JNA u Bubanj Potoku kraj Beograda. Deronjić je obišao magazine sa oružjem, a Zekić je konkretno dogovorio tajni transport oružja u opštine Srebrenicu i Bratunac

Da bi potkrijepio tvrdnju o Kertesovoj ulozi u tajnom naoružavanju bosanskih Srba iz arsenala JNA, tužilac je u sudnici pustio snimak presretnutog telefonskog razgovora Radovana Karadžića i Mihalja Kertesa, vodjen 24. juna 1991., (link za audio snimak presretnutog razgovora se nalazi ispod ovog teksta) u kojem se - uz puno sočnih psovki na račun Zorana Janaćkovića, tadašnjeg šefa SDB Srbije - govorili o zakašnjenjima u transportu "namještaja" iz Beograda, zbog čega je tog dana isporučeno "samo 50 komada". Na pitanje tužioca šta je bio taj "namještaj", Miroslav Deronjić je rekao da je, po njegovim saznanjima riječ o oružju za Srbe u Bosni i Hercegovini. Sudiju Orija je interesovalo da li se gospodin Kertes, možda, "profesionalno bavio namještajem", a Deronjić je odgovorio da - barem koliko je njemu poznato - nije.

Svjedočenje Miroslava Deronjića nastaviće se sljedeće sedmice.

Dijeljenje sadržaja