Nakon poduže rasprave o tome da li su iskazi "pokajnika" pouzdaniji prije ili nakon izricanja kazne, na sudjenju Momčilu Krajišniku započeto peto svjedočenje Miroslava Deronjića, bivšeg funkcionera Srpske demokratske stranke (SDS) i bliskog saradnika Radovana Karadžića


Medju zločinima opisanim u optužnici protiv Momčila Krajišnika je i masakr nad 65 bošnjačkih mještana sela Glogove kod Bratunca, 9. maja 1992., koji je naredio Miroslav Deronjić, tadašnji predsjednik lokalne SDS i Kriznog štaba. Deronjić je taj zločin priznao i trenutno, u pritvoru Tribunala, čeka da mu se izrekne kazna. U medjuvremenu je, prema uslovima sporazuma zaključenog sa tužilaštvom, svjedočio već četiri puta: na sudjenju Miloševiću i u tri predmeta o Srebrenici, u kojoj je Deronjić u julu 1995. bio Karadžićev komesar za civilna pitanja.

Peto Deronjićevo svjedočenje pokušala je da dovede u pitanje odbrana Momčila Krajišnika, tražeći da se on na klupu za svjedoke izvede tek pošto mu se izrekne kazna. U raspravi o tome da li su svjedočenja "pokajnika " pouzdanija prije ili nakon izricanja kazne protekao je dobar dio današnje rasprave, tako da je - kada je vijeće konačno naložila da se svjedok uvede - preostalo malo vremena za pitanja tužioca.

Kao predsjednika opštinskog odbora SDS za Bratunac od septembra 1990., a kasnije i člana Glavnog odbora SDS, tužilac Mark Harmon je svjedoka ispitivao o kontaktima, sastancima i razgovorima sa visokim funkcionerima u političkim strukturama bosanskih Srba, izmedju ostalih sa Radovanom Karadžićem i Momčilom Krajišnikom.

Deronjić je svoj odnos s Karadžićem opisao kao "bliskost i uzajamno poštovanje, a ne kao prijateljstvo." Sa Krajišnikom nije bio u " privatnim odnosima ", ali je znao da je moćna i popularna ličnost, "pravi reprezentant politike Srba", vodeća figura i autoritet u SDS i, naravno, predsjednik Skupštine srpskog naroda u BiH. "Krajišnik je bio intimni prijatelj Radovana Karadžića", dodao je Deronjić. "Oni su bili dvojac, par koji ima najviše utjecaja medju bosanskim Srbima".

Prema Deronjiću, "zaokret" u politici SDS je nastupio kad je ta stranka - koja se prethodno "zalagala za cjelovitu federalnu Jugoslaviju" – počela zagovarati podjelu Bosne i Hercegovine. Na zasjedanju skupštine SDS u Sarajevu 12. jula 1991. Karadžić je rekao da "ukoliko nema više federativne Jugoslavije, onda je jedina mogućnost za Srbe u Bosni i Hercegovini stvaranje Velike Srbije".

Deronjić je naglasio da je dobro upamtio da je Karadžić to rekao jer je "istu formulaciju o Velikoj Srbiji i sâm kasnije koristio u sopstvenim govorima na lokalnom političkom nivou".

Iste večeri, u prisustvu nekoliko visokih političkih funkcionera Karadžić je, tvrdi Deronjić, konspirativno rekao da je "podjela BiH dogovorena", što je za svjedoka bilo "nešto sasvim novo u politici SDS."

Ubrzo potom su opštinski odbori SDS u Bosni i Hercegovini dobili uputstvo za izradu geografskih karata sa preciznim prikazom etničkog sastava stanovništva. "Izradili smo te karte i one su poslužile stranačkom vrhu SDS za odredjivanje takozvanih srpskih autonomnih oblasti (SAO), a kasnije i krajnjem cilju - formiranju Republike Srpske."

Svjedočenje Miroslava Deronjića se nastavlja sutra.

Dijeljenje sadržaja