Svjedok Suad Džafić preživio streljanje u kojem su ubijeni njegov otac i brat. Drugi današnji svjedok, Nijaz Dubičić, opisao je kako su plaćene ubojice dovedene u Bratunac da bi isprovocirale incident koji će opravdati ulazak JNA.


Tužilaštvo Haškog tribunala tereti Momčila Krajišnika za genocid i učešće u genocidu. U obrazloženju te tačke se kaže da optuženi sa drugim učesnicima "udruženog zločinačkog poduhvata", čija je namjera bila da se djelimično uništi nacionalna grupa bosanskih Muslimana, snosi individualnu krivičnu odgovornost za "rasprostranjena ubijanja u vrijeme i nakon napada na gradove i sela u Bosni i Hercegovini".

U svjedočenju Suada Džafića bilo je riječi o jednom takvom dogadjaju. Pošto je on istražiteljima tužilaštva dao pisanu izjavu na sudjenju je, u skladu sa pravilom 92-bis, odgovarao samo na pitanja odbrane.

U sažetku izjave koji je pročitao tužilac, kaže se da je 10. maja 1992. svjedok bio očevidac napada i paljenja kuća u selu Krasan Polje. Sutradan u Vitkovićima su uvedene patrole, u čijem sastavu su, uz mještane srpske nacionalnosti, bili i naoružani pojedinci koje nije poznavao. Nekoliko dana kasnije, 18. maja srpske snage su zauzele selo. Priveli su sve vojno sposobne muškarce i pet maloljetnika, ukrcali ih u autobus i odvezli najprije u Bratunac, a zatim u Vlasenicu u zatvor SUP-a. Tu su bili tri dana. Povremeno su u prostoriju u kojoj je bilo 37 zatvorenika, uključujući onih pet maloljetnika, upadale osobe u vojnim i policijskim uniformama i tukle ih.

Suad Džafić, koji je o tome svjedočio i na sudjenju Slobodanu Miloševiću, je 21. maja 1992. sa ostalim zatočenicima izveden pred zgradu SUP. Sprovedeni su u autobus za kojim je krenulo jedno oklopno vozilo i četiri automobila, od kojih je jedan na vratima imao nacrtanu mrtvačku glavu. Kad se konvoj zaustavio u selu Nova Kasaba, iz automobila su izišli naoružani ljudi, za koje svjedok pretpostavlja da su pripadali Arkanovim "Tigrovima" i "Belim orlovima". Izvodili su zatočene u grupama od po četiri-pet i ubijali ih vatrom iz automatskih pušaka i mitraljeza sa oklopnog vozila. Svjedok je bio u posljednjoj grupi. Čim je počela paljba pao je ranjen. Jedini je od cijele grupe preživio i, pošto su ubojice otišle, izvukao se ispod tijela koja su pala preko njega i udaljio.

Kao dokazni materijal sudskom vijeću je podnio spisak sa imenima većine streljanih, medju kojima su, njegov otac, brat i dva rodjaka. Medju onima koji su ubijali prepoznao je mještana svog sela Peru Mitrovića.

U unakrsnom ispitivanju je rekao da se, nešto prije nego što su izvedeni iz zatvora SUP u Vlasenici, na vratima prostorije u kojoj su bili zatočeni pojavio čovjek u maskirnoj uniformi i rekao: "Ako danas preživite, bićete bezbjedni, pošto odlaze ljudi koji su plaćeni da ubijaju."

Plaćenike je u svojoj pisanoj izjavi pomenuo i drugi današnji svjedok, Nijaz Dubičić. U unakrsnom ispitivanju, rekao je da se, prema njegovim saznanjima, krajem maja 1992. na gradskom trgu u Bratuncu okupilo oko stotinu "arkanovaca" i "šešeljevaca", protestujući što nisu dobili obećani novac. Prema izjavi svjedoka, koji je bio predsjednik opštine Bratunac poslije prvih višestranačkih izbora, lokalni SDS je pozvao, a dva bogata Srbina koji se prezivaju Radić su platili, tu grupu da dodje i izazove nered, kako bi se stvorio izgovor da u grad udju jedinice Novosadskog i Valjevskog korpusa JNA, čijih 4.000 vojnika je bilo stacionirano u Ljuboviji.

Poslije tri svjedoka koji su govorili o zločinima u Brčkom u maju 1992. izvodjenjem dvojice današnjih svjedoka tužilaštvo nastoji osvijetliti zbivanja u Bratuncu, koji je jedna od 37 opština gdje su, prema optužnici, "Momčilo Krajišnik i drugi učesnici udruženog zločinačkog poduhvata planirali, podsticali i podržavali pripremu i izvršenje djelimičnog uništenja nacionalne ili vjerske grupe bosanskih Muslimana i Hrvata".



Fotografije