Iskaz zaštićene svjedokinje KRAJ 224 dotiče se svih osam tačaka optužnice protiv Momčila Krajišnika, koje ga terete za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja


Dvodnevni i na momente veoma potresni iskaz zaštićene svjedokinje KRAJ 224 - o onome što je preživjela i vidjela u Brčkom u maju 1992. - bio je konkretna ilustracija navoda iz optužnice koja Momčila Krajišnika tereti za ulogu koju je igrao u "sistematskom i rasprostranjenom napadu na civilno stanovništvo", čiji je cilj bio "nasilno i trajno uklanjanje nesrpskog stanovništva sa velikih dijelova teritorije BiH za koje se tvrdilo da su srpski".

Brčko u kojem su živjela prva dva svjedoka tužilaštva - Isak Gaši i KRAJ 224 - je jedna od 37 bosanskohercegovačkih opština, u kojima su, prema navodima optužnice, Bošnjaci i bosanski Hrvati bili izloženi "ubijanju, zatočavanju, fizičkom i psihičkom zlostavljanju, premlaćivanju i seksualnom nasilju, nehumanim uslovima života u zatočeničkim logorima i prisilnom radu".

Svjedokinja KRAJ 224, koja je medicinski radnik, preživjela je cijelu tu skalu zlostavljanja. Njeno svjedočenje bila je evokacija ulaska srpskih snaga u Brčko 4. maja 1992. Sa grupom svojih kolega sa posla odvedena je u hangare Luke, pretvorene u zatočenički logor, u koji su istog dana zatvoreni brčanski Bošnjaci i Hrvati. Bila je svjedok surovog batinjanja i psihičkog zlostavljanja i prve masovne egzekucije zatočenih. Tu egzekuciju naredio je Ranko Češić, koji je svjedokinju i silovao. Češić je pred Haškim tribunalom priznao sve zločine i očekuje izricanje presude.

Zatočena u logoru Luke, bila je i svjedok divljanja, brutalnog iživljavanja i zločina Gorana Jelisića, koji je takodje priznao zločine i osudjen je na 40 godina zatvora.

Bila je prisiljena na težak fizički rad u sanitarnim prostorijama i kancelarijama oficira i vojnika pod čijom kontrolom je bio logor Luka. U jednoj prilici je na stolu kancelarije koju je čistila zapazila spiskove ljudi za likvidaciju: medju pedeset osoba bila su imena najuglednijijh, najbogatijih i najobrazovanijih Bošnjaka i Hrvata u Brčkom.

Traume koje je preživjela u tom periodu i ponovno preživljavanje teških zlodjela čija je žrtva bila, učinili su da je svjedokinja s naporom govorila o nekim detaljima. Prekidao ju je plač i emotivna uzbudjenja, pa su joj morali pomoći osobe iz tribunalove Službe za zaštitu svjedoka i žrtava. "Bio je to susret sa terorom od kojeg vam se i mozak i tijelo oduzmu", rekla je prije prekida njenog iskaza, koji je zatražio sudija Alfonsus Ori/Alphonsus Orie, da bi joj omogućio predah.

Dijeljenje sadržaja