Zašto je Miroslav Deronjić u maju 1992. poslao 400 bošnjačkih zatočenika iz Bratunca na Pale, "prijestonicu" tadašnje Srpske republike BiH?


U noći izmedju 14. i 15. maja 1992. Miroslav Deronjić, tadašnji predsjednik Kriznog štaba opštine Bratunac u istočnoj Bosni, je uz pomoć civilne policije krišom izveo oko 400 zatočenih Bošnjaka iz fiskulturne dvorane lokalne osnovne škole i obližnjeg hangara, utovario ih na tri-četiri kamiona i poslao na Pale, u "prijestonicu" tadašnje Srpske republike BiH. Svjedočeći danas na sudjenju Momčilu Krajišniku, bivšem političkom vodji bosanskih Srba, Deronjić je rekao da je tim potezom htio da paljanskim liderima uputi sljedeću poruku:

"Izvolite, to je rezultat vaše politike i vidite šta ćete s njima. Ja ne znam šta bih učinio s tim ljudima!"

Na Palama su, tvrdi Deronjić, bili "šokirani" tim njegovim potezom i nisu htjeli da prime "pošiljku" iz Bratunca. Deronjić je, medjutim, bio uporan, naložio je svojim ljudima koji su pratili konvoj da te Bošnjake ni po koju cijenu ne vraćaju u Bratunac, već da ih, ukoliko ih Pale neće, jednostavno oslobode. Nakon dvodnevnih pregovora, Pale su ipak popustile i prihvatile "pošiljku". Godinu ili dvije kasnije Radovan Karadžić ga je, prisjeća se Deronjić, zbog toga "ukorio."

Na taj potez Deronjić se, kako je svjedočio, odlučio nakon što je 11. maja '92. obaviješten o tome šta se dešava sa zatočenicima u hangaru i fiskulturnoj sali. Vojna policija, koja je obezbjedjivala improvizovane zatočeničke objekte, dopuštala je paravojnicima i nekim lokalnim Srbima iz Srebrenice da ulaze u hangar i fiskulturnu salu, tuku, ubijaju i izvode zatočenike, kojima se nakon toga gubi svaki trag. Deronjić je, takodje, obaviješten da su neki od odvedenih zatočenika ubijeni na obali rijeke Drine. Otišao je da to provjeri i na obali je, u vodi, vidio nekoliko leševa.

Deronjić tvrdi da ne zna tačan broj ljudi koji su, izmedju 10. i 15. maja 1992. ubijeni u Bratuncu. O tome je, kaže, imao "različite informacije" koje su se kretale u rasponu od 50 do 100 ubijenih. Nakon što su zatočeni Bošnjaci poslati na Pale, u hangaru i fiskulturnoj sali su pronadjena tijela 13 ubijenih. Na poziv Kriznog štaba, iz Beograda je upućen vojni patolog koji je utvrdio uzrok smrti i izvršio identifikaciju ubijenih, koji su zatim sahranjeni na obali Drine.

Nakon ovih dogadjaja Deronjićev Krizni štab je donio odluku o protjerivanju paravojnih formacija, odnosno dobrovoljaca, iz Srbije. Do tada, Bratunac je napustila, ili je iz njega protjerana, većina bošnjačkih civila, koji su do maja 1992. činili približno dvije trećine stanovnika grada.

Svjedočenje Miroslava Deronjića, SDS insajdera i pokajnika, koji je priznao krivicu za masakr u selu Glogova 9. maja 1992., nastavlja se unakrsnim ispitivanjem branioca optuženog Momčila Krajišnika.

Dijeljenje sadržaja