General VRS Ljubomir Obradović koji na suđenju Radovanu Karadžiću svjedoči o strukturi i načinu funkcionisanja Glavnog štaba VRS potvrdio da je bivši predsjednik Republike Srpske dobijao informacije sa nivoa korpusa. Svjedok tvrdi da nije znao ništa o velikom broju muslimanskih zarobljenika nakon pada srebreničke enklave

Na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću svjedoči general Vojske Republike Srpske (VRS) Ljubomir Obradović, bivši načelnik operativnog odjeljenja u Upravi za operativne i nastavne poslove Glavnog štaba VRS. Optužba ga je pozvala da svjedoči o strukturi i načinu funkcionisanja Glavnog štaba VRS.

Optužba je između ostalog ukazivala, a svjedok potvrdio, da su u godišnjim analizama borbene gotovosti, pored vojnih učestvovali i predstavnici političkih organa, uključujući i samog Karadžića. Na tim su sastancima, po riječima svjedoka, određivani zadaci za naredni period koji su, zatim, uvrštavani u direktive visokih komandi kojima se definišu "smjernice za pripremu i izvršavanje borbenih dejstava u narednom periodu".

Na pitanje tužiteljice Kerolin Edžerton/Karolyn Edgerton da li je analiza borbene gotovosti s početka 1995. godine imala veze sa donošenjem poznate Direktive sedam, svjedok je odgovorio potvrdno. Ukoliko bi se pogledao dokument sa tog sastanka u njemu bi se, rekao je Obradović, sigurno "našli određeni zadaci" koji su navode i u Direktivi sedam.

Obradović je od septembra 1994. godine u Glavnom štabu VRS bio podređen generalu Radivoju Miletiću koji je u martu 1995. godine sastavio Direktivu broj sedam koju je potpisao Karadžić. Tom direktivom se, pored ostalog, nalaže "stvaranje nepodnošljivih uslova za život muslimanskog stanovništva" u Srebrenici i Žepi, sa ciljem da se oni primoraju da napuste enklavu.

Obradović je, također, potvrdio da su informacije koje su korpusi slali Glavnom štabu uvrštavane u izvještaje koji su dalje prosljeđivani predsjedniku Republike Srpske. Tužiteljica je ukazala na više izvještaja Drinskog korpusa iz jula 1995. godine u kojima se govori o toku operacije u srebreničkoj enklavi, odnosno razbijanju neprijateljskih formacija i njihovom zarobljavanju.

Optužba je ukazala i na dokument Zdravka Tolimira od 25. jula 1995. godine, upućen na ruke generalu Milanu Gveri ili Radivoju Miletiću, u kome se govori o razmjeni zarobljenika i kaže da srpska strana treba potraživati sve svoje ljude i potruditi se da se razmjena realizuje do 27. jula. Tolimir, između ostalog, napominje da Državnu komisiju za razmjenu i Komisiju Sarajevsko-romanijskog korpusa "treba upozoriti da ne smiju pristati na duži period s obzirom da bi Muslimani mogli da zloupotrijebe potpisani sporazum pod pritiskom iz Sarajeva, a što su već pokušali uključivanjem problema zarobljenika iz Srebrenice". Na pitanje tužiteljice "čemu takva žurba" svjedok je odgovorio da ne zna jer se on nije bavio pitanjima ratnih zarobljenika.

Svjedok tvrdi da u julu 1995. godine nije ništa znao o zarobljenim Muslimanima u srebreničkoj enklavi. On je naveo da je u vrijeme početka operacije bio na bolovanju i da se na dužnost vratio tek 17. jula 1995. godine. Iako je bio u Upravi za operativne i nastavne poslove koja je obrađivala informacije sa nivoa korpusa i slala ih u predsjednički ured i uprkos činjenici da se 17. jula 1995. godine pri povratku u Glavni štab provezao kroz srebreničku enklavu, Obradović tvrdi da nije imao pojma o ratnim zarobljenicima. "U tom trenutku nisam znao, a naknadna saznanja su drugo", rekao je Obradović i dodao da "čak ni naknadna saznanja nisu bogata".

Nakon što je glavno ispitivanje Ljubomira Obradovića zaključeno svjedoka je preuzeooptuženi Karadžić koji će unakrsno ispitivanje dovršiti sutra.

Dijeljenje sadržaja