Srbin iz Kanade Milan Lešić je tokom rata u Republiku Srpsku odnio na desetine hiljada kanadskih dolara i njemačkih maraka. Zauzvrat je od Karadžića dobio pištolj, a od Mladića gusle. O dubini njihovog prijateljstva svjedoči i činjenica da je svjedok posljednji put Karadžića i Mladića vidio 2001. godine i to u Beogradu gdje su se obojica skrivali od međunarodne pravde. Počeo iskaz generala VRS Ljubomira Obradovića

Na suđenju Radovanu Karadžiću svjedočio je Milan Lešić, osnivač humanitarne organizacije iz Kanade koja je tokom rata pružala materijalnu i finansijsku pomoć političkom i vojnom rukovodstvu Republike Srpske (RS).Tužilaštvo ga je pozvalo kako bi preko njega u dokaze uvelo seriju video snimaka i fotografija sa svjedokovih ratnih susreta sa Karadžićem, Mladićem i drugim čelnicima RS.

Svjedok je te snimke i fotografije, kao i drugu dokumentaciju vezanu rad "Humanitarne organizacije Republika Srpska", predao prilikom saslušanja pred Vrhovnim sudom Kanade 2009. godine. Među tim materijalima se nalazi i video-snimak sastanka od 11. jula 1993. godine na kojem je Karadžić čestitao Mladiću na brzom osvajanju Trnova i rekao kako je ovog puta izostala reakcija međunarodne zajednice koja nije "ni okom trepnula", za razliku od žestokih reakcija na operacija zauzimanja Konjević polja i Cerske.

Tužiteljica Vest/West je prikazala i snimak svjedokovog sastanka sa Mladićem u Beogradu 16. jula 1995. godine, u vrijeme kada su srpske snage, prema optužnici, pogubile više od sedam hiljada muškaraca zarobljenih prilikom zauzimanja srebreničke enklave. Mladića je u telefonskom razgovoru sa nepoznatom osobom zanimalo "kako ide sa Vinkom", zatim je spomenuo stadion i zapovjednika Vukova s Drine "Legendu" i naredio - "radite punom parom uz maksimalno obezbjeđenje".

Lešić je sutradan, 18. jula sa Petrom Salapurom iz Beograda otputovao u Han pijesak gdje se nalazio Glavni štab VRS. Tamo je vidio generale Momčila Perišića i Milana Gveru, što potvrđuje i njihova zajednička fotografija s Mladićem koju je tada snimio, a kasnije predao haškim istražiteljima. Dan kasnije 19. jula svjedok se susreo i sa Radovanom Karadžićem u njegovoj kancelariji na Palama.

Svjedok je prvi put stupio u kontakt sa Karadžićem, Krajišnikom i Mladićem u decembru 1992. godine a nakon toga je desetak puta putovao u Republiku Srpsku i Srbiju. Glavnom štabu VRS je, kako je rekao, isporučio desetine hiljada kanadskih dolara i njemačkih maraka, a novac je direktno u ruke davao i Karadžiću i Krajišniku. U znak zahvalnosti za tu pomoć od Karadžića je dobio pištolj, a od Mladića gusle.

Ta podrška očito nije prestala ni nakon rata u BiH s obzirom da je svjedok održavao kontakte sa Karadžićem i u vrijeme dok je bio bjegunac od međunarodne pravde. Lešić se, naime, 2001. godine odvojeno susreo sa Karadžićem i sa Mladićem u Beogradu. Nepunih godinu dana nakon Karadžićevog hapšenja, početkom 2009. godine, u crkvi u Kanadi mu je pristupila nećaka Momčila Krajišnika koja je tražila novac za pomoć Karadžiću.

Svjedok se u unakrsnom ispitivanju složio sa svim Karadžićevim tezama uključujući i to da je srpska strana "izgubila medijski rat" i da je u stranim medijima "neopravdano" ocrnjena, da je srpska vojska bila oskudno odjevena i hranjena pa da zato nije moglo bitidovoljno hrane za zarobljenike, te da su Mladićeve izjave o tome kako treba pobiti Turke "pretjerivanje i puko hvalisanje u atmosferi koja je vladala u automobilu" kojim ga je Mladić vozio ka Žepi. Na pitanje da li su Srbi učinili išta zbog čega bi se trebali stidjeti svjedok je odgovorio da nikad nije povjerovao u ono što su pisali mediji, uključujući i masovna ubistva u Srebrenici.

Nakon što je iskaz Milana Lešića zaključen na klupu za svjedoke je pozvan general VRS Ljubomir Obradović, bivši načelnik operativnog odjeljenja u Upravi za operativne i nastavne poslove Glavnog štaba VRS koji svjedoči o strukturi i načinu funkcionisanja Glavnog štaba VRS.

Dijeljenje sadržaja