Na suđenju Radovanu Karadžići svjedočio ratni dopisnik londonskog Independenta koji je, nakon što je pregledao snimke Zorana Petrovića Piroćanca, 17. jula 1995. objavio članak o "srebreničkom hororu". Javno objavljivanje tih snimaka je, rekao je svjedok, razljutilo tadašnjeg predsjednika RS, a vlasti Republike Srpske su hitno zaplijenile Piročanćeve trake. Masovna ubistva nakon pada Srebrenice nisu bila nikakva tajna s obe strane Drine

Na suđenju Radovanu Karadžiću svjedočio je bivši američki novinar Robert Blok/Block koji je 17. jula 1995. godine u londonskom Independentu objavio tekst o "srebreničkom hororu". Blok je dan ranije u prostorijama beogradske televizije Studio B pregledao trake koji je Zoran Petrović Piroćanac snimio u Srebrenici neposredno nakon pada te enklave, 13. i 14 jula 1995. godine.

Pregledajućifilm o "oslobođenju Srebrenice" i Piroćančev sirovi video materijal koji im je stavljen na raspolaganje, Blok i njegov srpski kolega Dragan Čičić su uočili hrpu od 20 do 25 leševa ispred skladišta poljoprivredne zadruge u Kravici, kao i zarobljene muškarce na balkonu "bijele kuće" u Potočarima. Međutim, istog dana kada je njegov tekst objavljen ti snimci su nestali. Piroćanac im je sutradan rekao da je i sam Karadžić bio "vrlo ljut" zbog objavljivanja tih snimaka. Od svog prijatelja, "vozača i prevodioca" s Pala, čiji identitet nije želio da otkrije svjedok je, također čuo da je Karadžić "ljut" zbog snimaka iz Srebrenice.

U potrazi za informacijom više Blok i Čičić su se odvezli do mosta između Ljubovije u Srbiji i Bratunca u BiH, gdje su shvatili da masovna ubistva u srebreničkoj enklavi nisu nikakva tajna i da su za njih znali i obični civili s obje strane Drine. Jedna žena koja im se predstavila kao supruga srpskog oficira je bila iznenađena što je uopšte pitaju šta se događa jer je mislila da to svi znaju. Govorila je o ljudima koji su zatočeni u hangarima, na igralištima, u školama, rekla je da su oni "najgori" zaklani, da su ostali ubijani i da su svi oni koji su željeli da se svete pozivani da uzmu učešća u ubijanju. Stanovnici Banje Koviljače su im ispričali da su na suprotnoj obali vidjeli kako iz kamiona istovaraju ljude i ubijaju ih, a tu su bili i rovokopači koji su ih zatrpavali zemljom.

Karadžić je, inače, tražio da se iz svjedokove izjave izostavi dio koji se odnosi na tvrdnje da je bio ljut zbog reportaže o Srebrenici jer se, po njegovom mišljenju, radi o informacijama "iz druge ruke", ali je vijeće taj zahtjev odbacilo. Sudije su tražile da Blok o tome svjedoči uživo kako bi ocijenili koju težinu da pridaju tom dijelu njegovog iskaza. Tužilaštvo je napomenulo da su svjedokovi navodi konzistentni sa drugim dokazima koji se već nalaze u spisu, kao što su Karadžićev rokovnik iz 1995. godine i njegov skupštinski govor od 6. avgusta 1995. godine.

U skupštinskom govoru koji se, po tužilaštvu, ne odnosi nužno na Piroćančeve snimke, ali govori o stanju svijesti bivšeg predsjednika RS, Karadžić se požalio što je potpukovnik Milutinović dao određene informacije stranim medijima i za to najvjerovatnije uzeo novac. "Nije me briga je li on uzeo 25.000 njemačkih maraka ili ne, ali on je stranim agencijama dao grozne slike koje bi Mladića mogle koštati života kada bi došle u Hag", rekao je tada Karadžić.

Karadžić je u unakrsnom ispitivanju nastojao da ospori da on ima bilo kakve veze sa nestankom video materijala iz Srebrenice, rekavši da je Studio B u ono vrijeme, "pa i danas", politički protivnik Republike Srpske. Svjedok mu je, međutim, uzvratio da je Studio B po njegovom mišljenju bio poput "kameleona" i zalagao se za Veliku Srbiju, da je Piroćančeva reportaža je trebala da prikaže operaciju VRS u Srebrenici u pozitivnom svjetlu, i da u momentu emitovanja vjerovatno niko nije slutio da reportaža može imati štetne posljedice.

Na Karadžićevu sugestiju da je 1995. godine bio u svađi sa Slobodanom Miloševićem i da, čak i da je htio, nije imao mogućnost da dobije trake, svjedok mu je uzvratio: "Uprkos tome što vas Milošević nije volio on bi radi opstanka Republike Srpske progutao gordost i potrudio se da dobijete ono što treba". Karadžić se pozvao i na Piroćančev iskaz pred haškim sudijama da je Momčilo Krajišnik od njega tražio kopiju reportaže i da je, kada ju je pogledao, rekao da je "dobro urađena". Ono što je bitno, po mišljenju svjedoka, je da su trake upućene na Pale i da nakon toga originali više nisu viđeni.

Pošto mu nije pošlo za rukom da priče o strijeljanju Muslimana u srebreničkoj enklavi pripiše uobičajenim ratnim "pretjerivanjima" i pojedinačnim osvetama Karadžić je svjedoku pokazao dokumente po kojima je u vrijeme dok je boravio u regionu od strane organa državne bezbjednosti RS bio osumnjičen da se bavi špijunskim poslovima, na što je svjedok samo odgovorio "kul".

Nakon što je Blokov iskaz zaključen na klupu za svjedoke je pozvan Milan Lešić, jedan od osnivača Srpske humanitarne organizacije iz Kanade, koja je tokom rata prikupljala sredstva za pomoć Republici Srpskoj.

Dijeljenje sadržaja