Radovan Karadžić je u unakrsnom ispitivanju bezbjednjaka Bratunačke brigade Momira Nikolića ukazivao da su "lične osvete" i činjenica da su rat vodile "narodne" a ne profesionalne vojske doveli do srebreničke tragedije u julu 1995. godine

Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić kojeg optužnica, između ostalog, tereti za genocid u Srebrenici je u unakrsnom ispitivanju bivšeg oficira bezbjednosti Bratunačke brigade VRS Momira Nikolića nastojao da dokaže da su "lične osvete" i činjenica da su rat vodile "narodne" a ne profesionalne vojske znatno doprinijele srebreničkoj tragediji u julu 1995. godine.

Nikolić je, međutim, odgovorio da se on "ne bi upuštao u takvu vrstu nagađanja", te da po njegovom mišljenju ne postoji uzročno-posljedična veza između onoga o čemu Karadžić govori i događaja u srebreničkoj enklavi u ljeto 1995. godine. On je rekao da je osveta bilo i sa jedne i sa druge strane, ali da se radilo o "pojedinačnim slučajevima, koji nemaju nikakve veze sa događajima u Srebrenici i Bratuncu" sredinom jula 1995. godine.

Karadžić je dobar dio unakrsnog ispitivanja posvetio događajima na početku sukoba 1992. godine i dolasku dobrovoljaca na područje Bratunca koji su se, kako je rekao, u jednom trenutku "oteli kontroli" i počeli vršiti nasilje najprije nad muslimanskim stanovništvom, a "kada je ponestalo Muslimana" i nad Srbima.

Nikolić je tako opširno opisao dolazak "Belih orlova", "Arkanovaca" i drugih grupa – kako ih je opisao - "kriminalaca, višestrukih prijestupnika, bolesnika i psihopata" koji su "napravili najveće zlo". "Strahovladu" u Bratuncu su, po njegovim riječima, 1993. godine zaveli takozvani "instruktori" koji su bili pozvani da lokalne borce obuče policijskim i izviđačkim vještinama, ali su uskoro formirali svoje jedinice i preuzeli potpunu kontrolu nad životom u gradu, fizički maltretirajući čelnike civilnih i vojnih vlasti.

Na zahtjev sudija da objasni relevantnost te linije ispitivanja Karadžić je naveo da je Nikolić u pripremnom razgovoru rekao da je do događaja u Srebrenici u julu 1995. godine dovela mržnja "ne samo iz ovog nego i ranijih ratova" i da je "ona bila osnov za ponašanje pojedinaca, grupa, a možda i komandi". Dodao je da time "ne pokušava da opravda nego da pomogne da se razumije to što se dogodilo" u Srebrenici. Tužilac Nikols/Nicholls je potom ustao i rekao da je na pripremnom razgovoru sa Nikolićem zaista bilo riječi o mržnji, ali da je Karadžić tome dodao da je ona bila osnov za postupke pojedinaca, grupa i možda komandi.

Karadžić je potom ukazivao na druge događaje uključujući i srpsku ofanzivu na Srebrenicu početkom 1993. godine. On, naime, zasluge za obustavu te ofanzive pripisuje sebi i ukazuje da je izdao naređenje za prekid ofanzive uprkos tome što je to, u to vrijeme, bio veoma "nepopularan potez" na kome su mu zamjerili mnogi vojni komandanti.

Pored toga, optuženi je svjedoku predočio niz dokumenata o dostavi humanitarne pomoći, tvrdeći da su srebreničke vlasti tražile hranu za 45.000 ljudi, a da je stvarni broj stanovnika, barem u julu 1995. godine, bio manji za nekoliko hiljada. On je sugerisao da je hrane za civilno stanovništvo u Srebrenici bilo dovoljno, i da je znatan dio humanitarne pomoći uzimala vojska koja je, umjesto da se posveti proizvodnji hrane čuvala linije i tako bila "neproduktivna". Nikolić je, međutim, rekao da se prema njegovim procjenama iz tog vremena u Srebrenici zaista nalazilo oko 40 do 45 hiljada ljudi i da su količine hrane koje su ulazile u tu enklavu bile nedovoljne.

Karadžić će sutra imati na raspolaganju još oko dva i po sata da dovrši unakrsno ispitivanje Momira Nikolića, prvog oficira VRS koji je priznao krivicu za srebreničke zločine.

Dijeljenje sadržaja