Milenko Katanić iz Bratunca na suđenju Radovanu Karadžiću svjedočio kako je njegov bliski prijatelj i haški pokajnik Miroslav Deronjić "pokušao da sačuva čast Bratunca" time što je uspio da ubijedu Ljubišu Bearu da hiljade muslimanskih zarobljenika ne ostanu u Bratuncu, nego da "u najmanju ruku budu ravnomjerno raspoređeni u više opština"

Nekadašnji tehnički sekretar u kancelariji SDS u Bratuncu Milenko Katanić je u svom iskazu na suđenju bivšeg predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću opisao je sastanak od 11. jula 1995. godine na kojem je Radovan Karadžić telefonom obznanio da je Miroslava Deronjića imenovao za "civilnog komesara" za Srebrenicu.

Katanić je naveo da je Deronjić njega i druge učesnike sastanka pozvao u svoju kancelariju u sjedištu bratunačkog SDS gdje im se telefonom obratio Karadžić rekavši da mu jeDeronjić "odgovoran za sva civilna zbivanja u opštini svojim životom", a da su svi oni odgovorni Deronjiću. Odnos između Karadžića i Deronjića je opisao kao "profesionalan".

Na pitanje tužiteljice Kimberli Vest/Kimberly West ko je po njegovom shvatanju bio nadređeni Deronjiću i ko mu je izdavao naloge svjedok je rekao da je "samim tim što ga je postavio na funkciju" logično da mu je Karadžić bio nadređen. Katanić je, također, rekao da je za ubistva zarobljenih Muslimana u Kravici saznao od Deronjića nekoliko sati nakon incidenta, u večernjim satima 13. jula. Iz načina na koji mu je to saopštio svjedok je shvatio da je to bilo nešto što je Deronjića "zabrinulo".

Tužiteljica je, potom, prikazala insert iz dnevnika srpske televizije od 14. jula 1995. godine u kome se izvještava o susretu Karadžića i Krajišnika sa Deronjićem i drugim članovima delegacije iz Srebrenice među kojima su bili opštinski predsjednik SDS Momčilo Cvjetinović, predsjednik Skupštine Milenko Čanić, te svjedokov rođak Dane Katanić, član opštinskog odbora SDS Bratunca.

Karadžića je u unakrsnom ispitivanju posebno zanimao dio svjedokove pisane izjave u kojoj govorio o tome kako je Deronjić "pokušao da sačuva čast Bratunca" time što je "izbjegao" da zarobljeni Muslimani ostanu u Bratuncu, gdje su u tridesetak autobusa dovezeni 12. jula ’95. Svjedok je, naime, u intervjuu sa istražiteljima rekao da "misli da je Karadžić pomogao Deronjiću" da ubijedi Bearu da zarobljenici ne ostanu u Bratuncu nego da "u najmanju ruku budu ravnomjerno raspoređeni u više opština".

Svjedok kaže da je Deronjić imao "velikih problema" sa Bearom koji je insistirao da zarobljenici ostanu u Bratuncu. Deronjićevu želju da se riješi zatvorenika objasnio je time što bi toliki broj ljudi predstavljao "veliku balast" za opštinu Bratunac koja je "ionako imala finansijskih problema". Nije mu, međutim poznato ono što je Karadžić sugerisao "da je bilo naređeno da u Batkoviću prime jednu hiljadu, i da se u Rogatici pripremi prostor za primanje još hiljadu ljudi".

Na pitanje predsjedavajućeg sudije Kvona/Kwon "zašto bi Bratunac izgubio čast" ako bi zatvorenici ostali u Bratuncu svjedok je odgovorio da se znalo da je među zarobljenicima bilo "civila koji nisu zaslužili zatvorski tretman", te da bi njihovo zatvaranje bilo neopravdano.

Svjedok je rekao da je od rodbine koja živi u neposrednoj blizini saznao za ubistva u školi "Vuk Karadžić". Naime, nakon što je škola ispražnjena, a zatvorenici odvedeni u nepoznatom pravcu, u svakoj od 16 učionica nađeno po nekoliko ubijenih ljudi.

Suđenje Radovanu Karadžiću se nastavlja sljedeće sedmice iskazom Momira Nikolića, nekadašnjeg bezbjednjaka bratunačke brigade VRS koji je priznao svoj dio dogovornosti za zločine počinjene u Srebrenici i u Finskoj izdržava kaznu od 20 godina zatvora.

Dijeljenje sadržaja