Srbislav Davidović svjedočeći na suđenju Radovanu Karadžiću rekao da je problem zarobljenih Muslimana u Srebrenici rješavan po sistemu "brigo moja pređi na drugoga" i ispričao kako je predsjedniku SDS Bratunca Miroslavu Deronjiću savjetovao da od "predsjednika" ili nekoga iz vrha stranke pokuša da dobije informaciju o tome šta da rade sa autobusima punim zarobljenih Muslimana u Bratuncu. Počeo iskaz Deronjićevog bliskog prijatelja iz Bratunca Milinka Katanića

Srbislav Davidović je u vrijeme srebreničke operacije VRS u julu 1995. godine obavljao dužnost predsjednika Izvršnog odbora opštine Bratunac. Na suđenju "srebreničkoj sedmorki" oficira vojske i policije bosanskih Srba svjedočio je sa pseudonimom i zaštitom lika, a transkript tog svjedočenja uveden je danas u dokaze u predmetu bivšeg predsjednika RS, Radovana Karadžića. Uoči današnjeg svjedočenja tražio je da mu se ukinu zaštitne mjere, što mu je odobreno, tako da se danas u sudnici pojavio pod svojim imenom i bez zaštite lika.

Na početku kratkog glavnog ispitivanja tužiteljica je pročitala sažetak njegovog prethodnog iskaza u kojem je, pored ostalog, opisao svoj susret sa pukovnikom Ljubišom Bearom, bezbjednjakom Glavnog štaba VRS, 14. jula 1995. godine u sjedištu SDS u Bratuncu. Bearu i dvojicu oficira Drinskog korpusa VRS je, rekao je Davidović, zanimalo gdje mogu naći građevinske mašine, te ih je on obavijestio da u Bratuncu postoji jedan utovarivač iz ciglane" i jedna "manja mašinu za kopanje iz komunalne službe". Pošto je samo par sati prije tog sastanka saznao za masovno strijeljane zarobljenih Muslimana u Kravici u popodnevnim satima 13. jula svjedok pretpostavlja da su te mašine korištene za ukopavanje ubijenih ljudi.

Odgovarajući na Karadžićeva pitanja u unakrsnom ispitivanju Davidović je rekao da je bio "zgranut i frapiran" kada je 14. jula ujutro od dvojice direktora Zemljoradničke zadruge Kravica, Jovana i Dragana Nikolića, saznao za masakr nad više stotina Muslimana u skladištu zadruge. Oni su mu rekli da se leševi još uvijek nalaze u Kravici i da su i sami pretrpjeli neprijatnosti od vojnika koji su počinili taj zločin. Na Karadžićevo pitanje kako su tijela ubijenih sahranjena svjedok je odgovorio da se za to pobrinula vojska koja je za to mogla, ukoliko je htjela, angažovati Civilnu zaštitu.

Svjedok kaže da je 12. jula u večernjim satima u Bratuncu vidio šest autobusa puna zarobljenih Muslimana, te da je saznao da se da se na obližnjem igralištu nalazi još 25 autobusa. Miroslav Deronjić mu je, kaže svjedok, objasnio da im "to smješta Rajko Dukić", direktor rudnika boksita jer upućuje zarobljene Muslimane u Bratunac umjesto da ih zadrži u Milićima. Suština tog "smještanja" se, kaže svjedok, ogledala u poslovici "brigo moja pređi na drugoga". On je savjetovao Deronjiću da se obrati "predsjedniku" ili nekome u vrhu stranke da vide šta da rade sa tolikim Muslimanima u Bratuncu. Svjedok je objasnio da je u Bratuncujedino Deronjić imao kontakte "sa vrhom". Na pitanje sudije Kvona/Kwon "ko je bio na vrhu" odgovorio je da je to bio "predsjednik Karadžić". Sa ranijih srebreničkih suđenja je poznato da je Deronjić uspio da se izbori da se zarobljenici iz Bratunca prebace na područje Zvornika, gdje su privremeno zatočeni na različitim lokacijama i ubrzo potom pogubljeni.

Svjedok je bio "iznenađen i zaprepašten" ubistvima Muslimana privremeno zatočenih u školi "Vuk Karadžić" u Bratuncu, gdje su kako je rekao u svakoj od učionica ostali leševi, kao i ubistvima prilikom transporta zarobljenika u pravcu Batkovića za koja je čuo od "relevantnih ljudi".

Na zahtjev Mladića, Davidović je 12. jula prije podne prisustvovao sastanku sa predstavnicima srebreničkih izbjeglica u hotelu "Fontana" u Bratuncu. Sa sastanka je, kaže, otišao sa uvjerenjem da je stanovništvo Srebrenice želi da napusti enklavu i da je o tome "postignut dogovor" sa Mladićem, nakon čega je naloženo da se obezbjede autobusi za transport izbjeglica do Kladnja.

Tužiteljica Kim Vest/West je dodatnom ispitivanju predočila dokument koji ukazuje da su pripreme za transport stanovništva počele znatno ranije. Naime, u dopisu policijske stanice u Bijeljini upućenom Ministarstvu unutrašnjih poslova na Palama ujutro 12. jula, navodi se da u 10 sati u Bratuncu počinje sastanak sa predstavnicima izbjeglica na kojem će "biti postignut dogovor o evakuaciji civilnog stanovništva", te da je u tu svrhu već obezbijeđeno 100 šlepera. Nakon što je to pročitao svjedok je rekao da o tome "nije ništa znao niti ga je o tome ko obavijestio", kao i da se time "prejudicira da će biti postignut dogovor".

Nakon što je iskaz Srbislava Davidovića zaključen, na klupu za svjedoke je pozvan Milinko Katanić, bivši službenik bratunačke opštine i bliski prijatelj Miroslava Deronjića, tadašnjeg predsjednika SDS u Bratuncu kojeg je Radovan Karadžić 11. jula imenovao za svog "civilnog komesara" za Srebrenicu. Prema sažetku svjedokove pisane izjave Karadžić je sa Deronjićem više puta razgovarao telefonom tokom srebreničke operacije i uvjeren je da je Deronjić obavijestio tadašnjeg predsjednika RS o masovnomubistvu Muslimana u Kravici 13. jula 1995. godine. Katanićev iskaz se nastavlja sutra.

Dijeljenje sadržaja