Bivši bezbjednjak Bratunačke brigade na suđenju Radovanu Karadžiću svjedočio da je o sudbini Srebreničana odlučeno prije nego što je počeo treći sastanak u bratunačkoj "Fontani" 12. jula 1995. godine. Nakon što su mu uoči tog sastanka Popović i Kosorić manje više istim riječima rekli da "sve balije treba pobiti", a žene i djecu deportovati svjedok se u to uvjerio i vlastitim očima

Na suđenju Radovanu Karadžiću svjedoči Momir Nikolić, koji je u vrijeme srebreničke operacije u julu 1995. godine bio načelnik za bezbjednost i obavještajne poslove Bratunačke brigade VRS. Nikolić je 2003. godine sa tužilaštvom sklopio sporazum o priznanju krivice i osuđen je na 20 godina zatvora. Na zahtjev Pretresnog vijeća u predmetu Karadžić svjedoči "viva voce", odnosno "uživo" o događajima koji su u ljeto 1995. godine doveli do genocida u Srebrenici.

Tužilac Nikols/Nicholls je u prvom dijelu glavnog ispitivanja ukazao na dokument komandanta Bratunačke brigade Slavka Ognjenovića upućen podređenim jedinicama 4. jula 1994. godine u kojem se, između ostalog, kaže da neprijatelju na području Srebrenice "treba zagorčavati život i činiti nemogućim privremeni ostanak u enklavi kako bi je što prije organizovano masovno napustili shvativši da mu u njoj nema opstanka". Po Nikoliću, "nije sporan" dio dokumenta u kome se govori o "zagorčavanju života neprijatelju", ali je sporan naredni dio o"stvaranju nepodnošljivih uslova za život civila". To se, kako je rekao, može dovesti u kontekst događaja iz 1995. godine kada je enklava uistinu "ispražnjena". Distribucija dokumenta s takvom naredbom je, kaže, imala za posljedicu "legalizaciju nediscipline" na linijama razdvajanja što je podrazumijevalo pojačana snajperska dejstva, upade na neprijateljsku teritoriju i druge borbene aktivnosti.

Tužilac je, potom, ukazao na naredbu Glavnog štaba VRSkoja je izdana dvadeset dana kasnije -da se vrši "detaljna kontrola konvoja" i spriječe izlasci iz srebreničke enklave. Komentarišući taj dokument Nikolić je, pored ostalog, rekao da mu je na temelju obavještajnih podataka kojima je raspolagao bilo poznato da u Srebrenici u to vrijeme nije bilo dovoljno hrane, da je bilo mnogo bolesnih, i da je za neke porodice situacija bila bezizlazna. Jednom riječju, dodao je Nikolić, ljudi su tamo "živjeli užasnim životom".

Nikolić je potvrdio da su civili koji su se 11. jula 1995. godine u koloni kretali od Srebrenice ka Potočarima gađani iz topa sa srpskih položaja na lokaciji zvanoj "kokarda", odnosno "zvijezda". On sam je, po ulasku srpskih snaga u Srebrenicu, bio zadužen za obezbjeđenje sastanaka u hotelu "Fontana" u Bratuncu gdje se general Mladić 11. jula najprije sastao sa komandantom Holandskog bataljona pukovnikom Karemansom, a onda iste večeri i sutradan sa predstavnicima civila iz Srebrenice.

Uoči trećeg sastanka održanog 12. jula u 10 sati u hotelu "Fontana", Nikolić je razgovarao sa Vujadinom Popovićem i Svetozarom Kosorićem, bezbjednjakom i obavještajcem Drinskog korpusa, koji su mu saopštili da će žene i djeca iz Potočara biti deportovani na teritoriju pod muslimanskom kontrolom, a da će vojno-sposobni muškarci biti odvojeni. Na njegovo pitanje šta će se desiti sa izdvojenim muškarcima Popović mu je rekao da "sve balije treba pobiti", a zatim mu je to gotovo istim riječima ponovio i Kosorić.

Kada je istog dana otišao u Potočara i vidio da srpska vojska razdvaja muškarce od žena i djece Nikolić je, kaže, "shvatio da se priprema zlo". Opisujući proces "trijaže",svjedok je rekao da su vojnici maltretirali odvojene muškarce: prvo su im oduzimali razne kese, vreće i torbe koje su imali sa sobom i bacali ih na gomilu, zatim su im oduzimali prstenje, narukvice i lančiće i druge lične stvari, a onda ih zatvarali u obližnje kuće gdje su ih udarali nogama i kundacima pušaka i vrijeđali.

Nikolić kaže da se nije usudio "da se suprotstavi" onome što se odvijalo pred njegovim očima u Potočarima zbog "lošeg iskustva" iz prošlosti i činjenice što su se oko njega nalazili pripadnici 10. diverzantskog odreda i 65. zaštitnog puka "koje je u to vrijeme malo ko mogao kontrolisati". Ipak, kako je dodao, da se sve isto ponovi, postupio bi drugačije, odnosno pokušao bi da nešto uradi i pomogne ljudima koji su pred njegovim očima odvedeni iz Potočara, a kasnije poubijani na stratištima oko Srebrenice.

Iskaz Momira Nikolića se nastavlja sutra.

Dijeljenje sadržaja