Na suđenju Radovanu Karadžiću svjedočio Dragan Todorović, bivši logističar Desetog diverzantskog odreda VRS čiji su pripadnici učestvovali u strijeljanju zarobljenih Muslimana na farmi Branjevo, 16. jula 1995. godine

Suđenje bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću nastavljeno je iskazom Dragana Todorovića koji je u julu 1995. godine pripadao Desetom diverzantskom odredu, direktno podređenom Glavnom štabu VRS. Todorović je bio u sastavu Vlaseničkog voda i bio je zadužen za logističku podršku Desetog diverzantskog odreda čiji su pripadnici učestvovali u strijeljanju zarobljenih Muslimana na farmi Branjevo u julu 1995. godine.

U dokaze je uvršten transkript Todorovićevog iskaza iz avgusta 2007. godine na suđenju Vujadinu Popoviću i preostaloj šestorici oficira vojske i policije RS, a prikazan je i snimak Mladićevog ulaska u Srebrenicu 11. jula 1995. godine. Prema sažetku iskaza u predmetu "Popović i drugi" svjedok je sa svojim vodom ušao u Srebrenicu 11. jula 1995. godine bez ikakvog otpora protivničke strane. Istog popodneva naređeno mu je da obezbijedi policijsku stanicu u Srebrenici, a sutradan, 12. jula je napustio grad kako bi u Trebinje prevezao tijelo vojnika poginulog u saobraćajnoj nesreći. U kasarnu se vratio u jutarnjim satima 15. jula 1995.

Todorović je potvrdio da je 15. jula u kasarnu došao obavještajni oficir Glavnog štaba Dragomir Pećanac koji je naredio da se određeni broj vojnika pripremi za izvršenje "specijalnog zadatka". Pećanac je rekao da u Zvorniku ima sastanak sa Ljubišom Bearom, načelnikom bezbjednosti Glavnog štaba, a potom otišao sa četvoricom pripadnika Desetog diverzantskog odreda, među kojima su bili Dražen Erdemović i Franc Kos. Istog dana svjedok je u krugu kasarne vidio i "golf" načelnika bezbjednosti Drinskog korpusa Vujadina Popovića. On je naveo da je 16. jula cijeli dan bio u Srebrenici gdje je prikupljao napuštenu stoku, te nije imao priliku da razgovara sa onima koji su bili na izvršenju "specijalnog zadatka".

Prema optužnici protiv Radovana Karadžića, Erdemović, Kos i još šestorica pripadnika Desetog diverzantskog odreda su 16. jula 1995. godine učestvovali u strijeljanju oko 1.700 zarobljenih Muslimana na farmi Branjevo i u Domu kulture u Pilici.

Karadžić je nastojao da uz pomoć ovog svjedoka potkrijepi neke svoje teze, uključujući i onu po kojoj "Srebrenica nije bila gladna", odnosno da je u enklavi bilo dovoljno hrane zahvaljujući lokalnoj poljoprivredi, kao i pljački stoke i hrane iz okolnih srpskih sela od strane muslimanskih snaga pod vođstvom lokalnog "dahije" Nasera Orića. On je čak sugerisao da se Mladić "svetio" upravo takvima kao što su bili bivši zapovjednik 28. divizije i druge "dahije", odnosno "orićevci", a ne srebreničkim Muslimanima koje je nazivao "Turcima".

Optuženi je i ovom prilikom potencirao tvrdnju da su muslimanski borci u borbama nosili trake vezane oko glave, nastojeći na taj način opravdati veliki broj poveza za oči pronađenih na žrtvama iz srebreničkih masovnih grobnica. Svjedok je to potvrdio, a zatim dodao je na tim trakama bilo napisano "Tekbir - Allahu Ekber". Karadžiću se to nije dopalo, pošto niko od svjedoka nije spomenuo da je na trakama pronađenim u srebreničkim masovnim grobnicama išta slično pisalo, pa je Todorovića pitao da li su se ti natpisi mogli pod zemljom izbrisati, što je svjedok spremno potvrdio.

Nakon što je svjedočenje Dragana Todorovića zaključeno, suđenje je nastavljeno na sjednici zatvorenoj za javnost iskazom zaštićenog svjedoka "KDZ- 486".

Dijeljenje sadržaja