U nastavku unakrsnog ispitivanja bivšeg šefa srebreničke istrage Žan-Rene Rueza optuženi Karadžić nastojao dokazati da su žrtve ekshumirane iz masovnih grobnica na području Srebrenice bili borci poginuli u borbama – prije i tokom jula 1995. Svjedok, međutim, ukazuje da brojni dokazi, među kojima i zaplijenjeni dokumenti Zvorničke brigade VRS, pokazuju upravo suprotno i da su masovne grobnice rezultat procesa "istrebljenja zarobljenika"

Optuženi Radovan Karadžić je u nastavku unakrsnog ispitivanja francuskog inspektora Žan-Rene/Jean-Rene Rueza, koji je od 1995. do 2001. godine vodio srebreničku istragu haškog tužilaštva, insistirao na svojoj tezi da su žrtve ekshumirane iz masovnih grobnica u Podrinju bili borci 28. divizije Armije BiH, poginuli u napadima na srpske položaje uoči i tokom srebreničke operacije. Masovne grobnice su, po Karadžiću, nastale u procesu "asanacije terena poslije bitke", koju su srpske snage bile obavezne da sprovedu po važećim zakonima.

Karadžić je svjedoku sugerisao da je 28. divizija Armije BiH tokom 40 mjeseci rata, do jula 1995. godine, izgubila preko 2.000 boraca u napadima iz enklave na srpske teritorije, te da je još mnogo njih izgubilo život tokom "borbenog proboja" prema Tuzli u julu 1995. godine".

Inspektor Ruez je objasnio da se srebrenička istraga nije bavila poginulim u borbama. "Mi smo se fokusirali na one lokacije za koje smo imali informacije da su na njima 14., 15. i 16. jula ljudi pogubljeni", rekao je Ruez i podsjetio optuženog da su tokom iskazaforenzičara Ričarda Rajta/Richard Wright i Vilijama Haglanda/William Haglund već prezentirani brojni dokazi o tome. Dodao je da tek predstoji iskaz istražitelja Dina Meninga/Dean Manning koji je objedinio nalaze svih timova koji su se bavili ekshumacijama i uspostavio vezu između zatočeničkih objekata, mjesta egzekucija i primarnih i sekundarnih masovnih grobnica dok se vojnim aspektom operacije bavio vojni analitičar Ričard Batler/Richard Butler. Ukazao je, takođe, i na zaplijenjena dokumenta Zvorničke brigade VRS, koja omogućavaju da se rekonstruiše kretanje vojnih kamiona i autobusa od objekata privremenog zatočenja do lokacija pogubljenja, kao i prevoz bagera i rovokopača na stratišta na kojima su kopane primarne grobnice.

Ruez nije želio da nagađa o broju ljudi koji su se nalazili u Srebrenici u različitim periodima od izbijanja sukoba do pada enklave, ukazujući da je cilj njegove istrage bio da ustanovi šta se desilo sa oko 8.000 nestalih muškaraca čija su se imena nalazila na popisu Međunarodnog crvenog krsta. Prema tom popisu čak jedna trećina od ukupno 24.000 hiljade nestalih u BiH se odnosila na ljude koji su zadnji put viđeni u julu 1995. godine u Srebrenici. Do sada je uz pomoć DNK analize identifikovano više od 6.000 osoba sa spiska nestalih Srebreničana, ali proces ekshumacija i identifikacija – upozorio je Ruez – još nije okončan.

Karadžić je, pored ostalog, nastojao pokazati da je masakr u skladištu u Kravici bio izazvan incidentom u kojem je jedan od zarobljenika istrgnuo pušku jednom srpskom vojniku a zatim počeo pucati oko sebe. Po Ruezu, jedan takav incident, čak i ako se desio, ne može objasniti "sistematsko ubijanje svih zatvorenika", najprije u istočnom, a potom i u zapadnom dijelu skladišta. "Ubijanje je stalo tek kada su dželati bili sigurni da niko nije preživio", primijetio je svjedok.

Karadžić je sugerisao da podatak o 1.200 ubijenih na ekonomiji Branjevo "nije naučno utvrđen" pošto su istražitelji tu informaciju dobili od Dražena Erdemovića koji je priznao da je učestvovao u egzekucijama. Ruez je podsjetio da je na ekonomiji Branjevo ubijeno oko 1.200, a u Pilici još 500 ljudi. Da bi se brojka od 1.700 ubijenih "naučna potvrdila", rekao je svjedok, treba zbrojati broj tijela koja su ostala u primarnoj grobnici na Branjevu sa tijelima iz devet sekundarnih grobnica otkrivenih duž Čančarske ceste, koje još nisu u cjelosti ekshumirane.

Karadžić će unakrsno ispitivanje Žan-Rene Rueza nastaviti sutra ujutro.

Dijeljenje sadržaja