U unakrsnom ispitivanju Dražena Erdemovića, Radovan Karadžić "reciklirao" poznatu teoriju zavjere o umješanosti francuske obavještajne službe u "ono što je učinjeno" u Srebrenici. Na zahtjev tužioca da optuženi precizira "koje su to stvari učinjene" Karadžić je neoprezno rekao: "likvidacije, egzekucije u julu 1995. godine", zbog čega se ubrzo pokajao

Radovan Karadžić je u današnjem nastavku unakrsnog ispitivanja Dražena Erdemovića istupio sa svojom verzijom zločina koji su u julu 1995. godine počinjeni u Srebrenici. Prema toj verziji, francuska tajna služba je pripadnicima Desetog diverzantskog odreda dala 12 kilograma zlata "da učine stvari koje su učinjene".

Na zahtjev tužioca da optuženi precizira "koje su to stvari učinjene" po nalogu francuske tajne službe, Karadžić je odgovorio "likvidacije, egzekucije u julu 1995. godine". Ubrzo je, međutim, shvatio da time prihvata da su u Srebrenici izvršene "likvidacije i egzekucije"pa je pokušao da tu izjavu povuče, ukazujući da on "ne tvrdi ništa" i da je na "tužiocu da to dokaže".

Karadžićeva verzija srebreničkih likvidacija i egzekucija nije nova. Nju je još krajem 1999. godine lansirao Miloševićev ministar informisanja Goran Matić, a godinu dana kasnije je, na suđenju generalu Radislavu Krstiću (osuđenom na 35 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja srebreničkog genocida), pred Tribunalom bezuspješno pokušao da je plasira vojni vještak odbrane, general Radovan Radinović. Konačno, isto objašnjenje srebreničkih zločina je 2005. godine, svjedočeći u odbranu Slobodana Miloševića, izložio i lider srpskih radikala Vojislav Šešelj.

U svojoj interpretaciji teorije o srebreničkoj "francuskoj vezi", Karadžić je pošao od Erdemovićevog svjedočenja da je komandir Milorad Pelemiš iskorištavao pripadnike Desetog diverzantskog odreda za svoje potrebe i bogaćenje. Prema Erdemoviću, kružila je priča da je Pelemiš u Srebrenici pronašao 12 kilograma zlata, a to je po Karadžiću dovelo do nezadovoljstva onih pripadnika odreda koji su dobili malo ili ni malo od tog plijena. Budući da se među "srebreničkom sirotinjom" nije moglo naći toliko zlata, jedino objašnjenje je, po Karadžiću, da je ono došlo iz francuske obavještajne službe koja je platila za masakr nad zarobljenicima na farmi Branjevo, a možda i za druge srebreničke "likvidacije i egzekucije".

Prije nego što je istupio sa tezom o "francuskoj vezi", Karadžić je nastojao da dokaže da osmorica pripadnika Erdemovićevog odreda nisu mogli da za 4 ili 5 sati, koliko su bili na Branjevu, ubiju čak 1.000 ili 1.200 zarobljenika. Zatim je Erdemovića pitao da li su on ili ostali članovi grupe ubijali sa "namjerom da Muslimane unište", odnosno sa genocidnom namjerom koju tužilaštvo pripisuje Karadžiću. Erdemović je odgovorio da on lično nije ubijao sa takvom namjerom, ali da ne zna s kakvom su namjerom to radili drugi, dodavši da su "neki u tome uživali", a posebno grupa koja je došla iz Bratunca i uključila se u egzekuciju.

Erdemović je, podsjetimo, priznao učešće u masakru na farmi Branjevo i prije nego što ga je tribunalovo tužilaštvo optužilo za taj zločin. Na Karadžićevo pitanje zašto je to priznao, Erdemović je danas odgovorio: "Zato što sam vidio da je moj život uništen tog dana, zbog svih ostalih osoba koje su nastradale tog dana, zbog svega gospodine Karadžiću. Ja nisam tada razmišljao o svom životu. Toliko."

Po okončanju Erdemovićevog svjedočenja počeo je iskaz generala Manojla Milovanovića, bivšeg načelnika Glavnog štaba VRS.

Dijeljenje sadržaja