Manojlo Milovanović u nastavku iskaza svjedočio o poznatoj Direktivi sedam kojom se nalaže stvaranje nepodnošljivih uslova za stanovništvo u srebreničkoj enklavi, kao i o sjednici Vrhovne komande na kojoj je Karadžić pohvalio rad privatnih agencija za "izvoz žive sile" i izrazio "intimnu želju" da u BiH ima što manje borbeno sposobnih Muslimana

"Rat je suviše ozbiljna stvar da ga vode generali", rekao general Manojlo Milovanović na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću, objašnjavajući kako su nastajale direktive sa smjernicama za buduće borbene zadatke VRS. Za donošenje direktiva, precizirao je Milovanović, bili su zaduženi Karadžić i drugi članovi Vrhovne komande kao vojno-političkog organa za vođenje rata.

Milovanović je potvrdio da je Radivoje Miletić sastavio Direktivu sedam od 8. marta 1995. godine koju je potpisao Karadžić. Mada tvrdi da ne zna od koga je Miletić dobio smjernice, svjedok kaže da je procedura nalagala da se direktiva dva puta šalje vrhovnom komandantu Karadžiću – prvi put na pregled, usaglašavanje i oblikovanje, a drugi put na potpis. Tom direktivnom se, pored ostalog, nalaže – "stvoriti uslove totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti besperspektivnosti daljnjeg opstanka mještana u Srebrenici i Žepi", kako bi se civilno stanovništvo primoralo da napusti enklavu.

Na pitanje sudije Berda da li je to bio dio zadatka koji je Glavni štab dao Drinskom korpusu Milovanović je odgovorio: "Ne, ovaj zadatak je Drinskom korpusu postavila direktno Vrhovna komanda". On je dodao da u Mladićevom naređenju od 31. marta koje je proslijeđeno Drinskom korpusu te rečenice nema. Milovanović kaže da je Mladić izbacivši spornu rečenicu na sebe preuzeo odgovornost da ne izvrši naredbu Vrhovne komande,jer vojska "nije bila usmjerena protiv civila".

Tužilac je također ukazao da je 31. marta 1995. godine, na dan kada je Mladić izdao svojuverziju Direktive sedam, na Palama održana 14. sjednica Vrhovne komande. Prema zapisniku, na toj sjednici nije bilo govora o Direktivi sedam, ali je vođena rasprava o iseljavanju Muslimana i Hrvata s područja RS u treće zemlje. Na toj je sjednici, naime, Momčilo Krajišnik otkrio postojanje "privatnih izvoznika žive sile". Radilo se o takozvanim putničkim agencijama koje su po cijeni do 6.000 maraka po osobi osiguravale bezbjedan odlazak u treće zemlje.

Milovanović kaže da je iz diskusije stekao utisak da je Karadžić bio upoznat sa činjenicom da se Muslimani i Hrvati u privatnim aranžmanima prebacuju preko granice, da je smatrao da je to dobro i da je izrazio "intimnu želju" da u BiH ima što manje borbeno sposobnih Muslimana.

Karadžić je na početku unakrsnog ispitivanja pokušao da da drugačiji smisao onome što je govorio na tom sastanku, ali mu to nije pošlo za rukom budući da mu je Milovanović odgovorio da u zapisniku sve "jasno piše" i da on ne može promijeniti suštinu onoga što je rečeno - da je Karadžić smatrao da je dobro što privatne agencije rade na iseljavanju Muslimana kako država ne bi bila u to upetljana.

Karadžić će unakrsno ispitivanje generala Milovanovića nastaviti sutra.

Dijeljenje sadržaja