Svjedok sa pseudonimom KDZ-039 na suđenju Radovanu Karadžiću opisao tri dana zatočeništva u Potočarima i Bratuncu te strijeljanje u Orahovcu 14. jula 1992. godine kada je prema optužnici protiv Radovana Karadžića ubijeno oko hiljadu Bošnjaka zarobljenih nakon pada Srebrenice.. Kada se smračilo, strijeljanje je nastavljeno pod svjetlima rovokopača

Iskazom svjedoka sa pseudonimom KDZ-039 koji je u ljeto 1995. godine preživio strijeljanje u Orahovcu tužilaštvo je ušlo u završnu fazu izvođenja dokaza na suđenju Radovanu Karadžiću tokom koje će dokazivati odgovornost bivšeg predsjednika Republike Srpske za genocid u Srebrenici. Svjedok je o tom događaju do sada svjedočio na svim "srebreničkim suđenjima" pred Tribunalom.

Prema sažetku iskaza iz novembra 2007. godine na suđenju oficirima vojske i policije bosanskih Srba koji je danas uveden u dokaze u Karadžićevom predmetu, svjedok se nakon pada Srebrenice 11. jula 1995. godine uputio u Potočare sa ženskim članovima svoje porodice od kojih je sljedećeg dana odvojen. Sa većom grupom starijih muškaraca zatvoren je u jednu nedovršenu kuću u Potočarima gdje je prvi put vidio generala Ratka Mladića. Gologlav i odjeven u maskirnu uniformu, Mladić je zatvorenike pozdravio riječima "zdravo komšije" i rekao im da će biti razmijenjeni za zarobljene Srbe.

Iste večeri svjedok i ostali zarobljenici su autobusima odvezeni u Bratunac i zatvoreni u napušteni magacin pored škole "Vuk Karadžić", gdje je do ponoći dovedeno oko 400 ljudi. Srpski vojnici su tokom noći izveli oko 40 zarobljenika. Nakon izvođenja, prema riječima svjedoka, čuli su se udarci, jauci i vrištanje. Neki od zatvorenika su se vratili u magacin teško pretučeni i obliveni krvlju, a neki se nisu vraćali.

Narednog jutra, 13. jula, zatvorenicima je dato vode i dopušteno im je da iz magacina iznesu petoricu ljudi koji su prethodne noći umrli od posljedica batinanja. Iza magacina su, kaže svjedok, vidjeli hrpu mrtvih tijela. Izvođenje zatvorenika su nastavljena i do kraja dana jeubijeno još oko 40 ljudi. Jedan od njih je pred svjedokom prebijen gvozdenom šipkom a potom dokrajčen udarcem sjekirom u leđa.

Preživjeli zatvorenici su u noći između 13. i 14. jula u šest autobusa prebačeni u Orahovac. Tada je svjedok ponovo vidio Mladića koji je vozaču autobusa naložio da prate "crveni auto". U Orahovcu su zatvoreni u fiskulturnu salu osnovne škole. Do deset ujutro narednog dana u toj prostoriji se, po procjeni svjedoka, nalazilo oko 2.500 ljudi.

General Mladić ih je i tu posjetio, ovog puta je došao sa novim obećanjima. Međutim, umjesto "kod Fikreta" (Abdića) gdje su navodno trebali biti odvedeni,zatvorenici su sa povezima na očima utovareni na kamione i u grupama odvedeni na obližnje stratište gdje su strijeljani. Svjedok je u jednom trenutku skinuo povez sa očiju i oko sebe vidio mnoga mrtva tijela. Kada je prema njemu ispaljen rafal svjedok je pao i ostao ležati na zemlji zatrpan tijelima ubijenih. Vidio je kako srpski vojnici kamionima dovoze nove grupe ljudi, a potom ih istovaraju i strijeljaju. Sa strane je, tvrdi svjedok, stajao general Mladić i sve to posmatrao.

Kada je pao mrak strijeljanje je nastavljeno pod svjetlima farova dva rovokopača. Nakon što je sve bilo gotovo svjedok je zajedno sa još dvojicom preživjelih pobjegao sa stratišta i 19. jula prešao na teritoriju pod kontrolom Armije BiH.

Na početku unakrsnog ispitivanja Karadžić je zanimalo da čuje od svjedoka kako je Mladić bio obučen, koliki je bio magacin u Bratuncu, i kako su i zašto zatvorenici izvođeni iz tog magacina u noći između 12. i jula kada je ubijeno oko 40 ljudi. On je naime sugerisao da su glavni motiv tih izvođenja bile pojedinačne osvete za zločine nad Srbima u selima oko Srebrenice.

Unakrsno ispitivanje svjedoka Karadžić će nastaviti u ponedjeljak, 28. novembra.

Dijeljenje sadržaja