U nastavku suđenja Radovanu Karadžiću prikazani snimci prva dva sastanka koje je Ratko Mladić održao neposredno nakon ulaska srpskih snaga u Srebrenicu 11. Jula 1995. godine. Novi svjedok optužbe Evert Rafe kaže da je sve što se događalo u Srebrenici, uključujući i deportacija muslimanskog stanovništva, bilo "unaprijed organizovano"

Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić je nastavku unakrsnog ispitivanja holandskog oficira Pitera Buringa/Pieter Boering ponovio svoju tezu da civilnom stanovništvu Srebrenice u julu 1995. godine nije prijetila nikakva opasnost do strane srpskih snaga, te da se stanovništvo "samo" i na osnovu "vlastitih procjena i strahova" uputilo ka bazi UN u Potočarima. Buring je, međutim, poput prethodnog svjedoka Johanesa Rutena/Johannes Rutten odbacio tu Karadžićevu tvrdnju, ukazujući da je među stanovništvom vladao "veliki strah" koji je, po njegovom mišljenju, bio opravdan.

Na klupu za svjedoke je potom pozvan još jedan Holanđanin Evert Albert Rafe/Rave koji je 1995. godine bio savjetnik komandanta Holandskog bataljona Karemansa/Karremans za terensku bezbjednost. Pošto je u dokaze uvedena svjedokova pisana izjava zasnovana na njegovim iskazima u predmetima Radislava Krstića i Zdravka Tolimira, prikazani su video-snimci dva sastanaka sa generalom Ratkom Mladićem, održana u večernjim satima 11. jula 1995. godine u bratunačkom hotelu "Fontana".

Mladić je na prvom sastanku sa zapovjednikom Holandskog bataljona Karemansom, kojem su prisustvovali i Rafe i Buring, poručio "plavim šljemovima" da odatle mogu "izaći svi ili umrijeti svi" i zatražio od njih da mu do 11 sati te večeri dovedu predstavnike Muslimana iz Potočara. Holanđani su se te večeri vratili u "Fontanu" sa učiteljem Nesibom Mandžićem ispred koga je na sto stavljena tabla na natpisom "Skupština opštine Srebrenica" čime je, po svjedoku, Mladić htio da pokaže da je Srebrenica u njegovim rukama.

Svjedok smatra da je sve što se u događalo nakon ulaska srpskih snaga u Srebrenicu bilo "unaprijed organizovano". Na to je, po svjedoku, ukazivalo to što su autobusi i kamioni koje je Mladić zatražio 11. jula pred ponoć već narednog jutra bili u Potočarima, zatimnačin na koji je izvedeno razdvajanje žena u muškaraca, kao i "medijski spektakl" za koji su bili zaslužni kamermani VRS koji su snimali sve što je trebalo, uključujući i Mladića kako djeci dijeli bombone, kako se dere na holandske oficire i kako predstavnicima izbjeglica "nudi" da biraju hoće li "opstati ili nestati".

Karadžić je u unakrsnom ispitivanju nastojao da ospori svjedokovu tvrdnju o tome da je sve bilo "unaprijed organizovano", tvrdeći da je Mladić zapravo postupao prema željama bosanskog rukovodstva koje je od tadašnjeg izaslanika generalnog sekretara UN Akašija/Akashi tražilo da se stanovništvo Srebrenice evakuiše. Svjedok je odgovorio da on za to ne zna, a na Karadžićevo pitanje da li o tome više zna njegov nadređeni Karemans, svjedokje odgovorio da to pita bivšeg zapovjednika Holandskog bataljona lično.

Optuženi je, također, tvrdio da se u Srebrenici u julu 1995. godine nalazilo između četiri i šest hiljada muslimanskih boraca "preobučenih u civile". Oni su, kako je rekao, otvaranjem vatre iz neposredne blizine posmatračkih mjesta UN prema Srbima po sistemu "iza đeda na međeda", nastojali uvući Holanđane u rat. Tezu o "preobučenim civilima" Karadžić je dopunio tvrdnjom da je 85 posto Muslimana na početku rata ratovalo u civilnoj odjeći i da se taj broj do kraja rata smanjio na 30 posto.

Svjedok se složio da su Muslimani iz blizine holandskih posmatračkih mjesta u par navrata otvarali vatru prema srpskim položajima, ali se nije mogao izjasniti o broju vojnika u enklavi. On je rekao da u ulicama Srebrenice nije vidio naoružane formacije. On je također rekao da je vidio kako su noć uoči pada enklave muslimanski vojnici naoružani uglavnom pješadijskim naoružanjem napustili Sreberenicu u pravcu sjevero-zapada.

Dijeljenje sadržaja