Iskazom zaštićenog svjedoka "KDZ-605" koji je opisao zlostavljanje i ubijanje zatočenih muslimana, tužilac je na suđenju Radovanu Karadžiću nastavio izvođenje dokaza o zločinima počinjenim u Bratuncu. Izvjesni "arkanovac" Bane i drugi srpski vojnici su u dvorani škole napravili krug u kojem su tukli zatvorenike, neke do smrti

Na suđenju Radovanu Karadžiću optužba je ispitala još jednog Bratunčana koji je svjedočio pod pseudonimom "KDZ-605" i pod mjerama zaštite lika i glasa. Radi se o bosanskom Muslimanu kojeg su srpske snage uhapsile i držale zatočenog najprije u lokalnoj školi, a potom na Palama.

Prema sažetku svjedokove pisane izjave koju je tužilac pročitao, u Bratunac su 17. aprila ’92. ušli prvo "arkanovci" i "šešeljevci", a potom i JNA, nakon čega su uslijedili provaljivanje u muslimanske stanove i pljačka imovine. Iako su svjedok i drugi Bratunčani krajem aprila potpisali lojalnost srpskim vlastima 10. maja su svi odvedeni na stadion u Bratuncu.

Svjedok je na stadionu odvojen od supruge i djece koji su sa drugim ženama i djecom odvezeni u Tuzlu. Muškarci, uključujući i svjedoka, zatvoreni su najprije u školu, a potom u hangar u Bratuncu. Tokom trodnevnog zatočeništva bio je očevidac prebijanja i ubijanja drugih zatvorenika, a i sam je pretučen. Zatim je odveden na Pale, a potom u Visoko gdje je oslobođen.

Govoreći o detaljima fizičkog zlostavljanja zatvorenika svjedok je u unakrsnom ispitivanju naveo da se u tome naročito isticao izvjesni Bane koji se hvalisao da je "arakanovac" iz Srbije i da je pozvan da "ubija". Bane i drugi srpski vojnici su u dvorani škole napravili krug od klupa u koji su uvodili zatvorenike i tukli, neke do smrti. Ponekad su žrtve odabirali tako što ih nasumično gađali loptom.

Odgovarajući na Karadžićeva pitanja svjedok je, između ostalog, rekao da je gledao kako su srpski vojnici na ruci jednog zatvorenika nožem urezali krst. Iako je nejasno s kojim ciljem, Karadžić je pozivajući se na svoje ljekarsko iskustvo, između ostalog, nastojao da pokaže da je krst na ruku zatvorenika "utrljan" nožem a ne "usječen", kao i da rane od noža kakve je svjedok opisao ne zarastaju za tri dana.

Haos u Bratuncu iz maja 1992. godine Karadžić je nastojao da pripiše pripadnicima paravojnih jedinica, odnosno "arkanovcima" i "šešeljvcima", tvrdeći da su se lokalni Srbi, odnosno dobrovoljci, stavili pod komandu JNA. S druge strane, tvrdio je da se zbog ubistva grupe "arkanovaca" krajem aprila 1992. nadomak Srebrenice, te napada na kolonu JNA početkom maja i ubistva jednog Srbina u Bratuncu, stvorila "linč masa" zbog koje je ta opština postala opasna za Muslimane,.

Nakon toga optužba je na klupu za svjedoke pozvala Ibru Osmanovića iz Vlasenice koji je o zločinima koje su srpske snage počinile na području te opštine do sada svjedočio u pet tribunalovih predmeta. Osmanović je na tim suđenjima svjedočio o užasu koji je preživio tokom jednoipogodišnjeg zarobljeništva na četiri različite lokacije – u policijskoj stanici i zatvoru u Vlasenici, te logorima u Sušici i Batkoviću. Oslobođen je u razmjeni u julu 1993. godine. Pored njega, rat su preživjela samo dva člana njegove porodice, do za preostalih 33 još uvijek traga. Njegov iskaz se nastavlja u ponedjeljak.

Dijeljenje sadržaja