Izet Redžić, svjedok na suđenju Radovanu Karadžiću

Izet Redžić, nekadašnji predsjednik opštine Vlasenica je na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću svjedočio da je glavnu riječ u naoružavanju Srba u tom području imala Srpska demokratska stranka (SDS), potpomognuta JNA i policijom. U dokaze je uveden transkript svjedokovog iskaza sa suđenja Momčilu Krajišniku 2004. godine.

Prema sažetku svjedokovog iskaza sa suđenja Krajišniku, sredinom 1991. godine u naselju Milići kod Vlasenice uspostavljena je srpska paravojna jedinica koju su lideri SDS, uključujući i Karadžića, redovno obilazili. Krajem aprila 1992. novosadski korpus JNA je rasporedio snage i tenkove kako bi, rekao je svjedok, "oslobodio grad od nekoga".

U kratkom glavnom ispitivanju svjedok je potvrdio da je od ljeta 1991. do početka sukoba učestvovao u pregovorima o podjeli Vlasenice na muslimanski i srpski dio, na koju je na kraju pristao uz prijetnju srpskih pregovarača da će u suprotnom "granice biti povučene krvlju". Napustio je grad 18. aprila i otišao u Tuzlu. Tog dana brojni civili iz Vlasenice su odvedeni u logor u Sušici gdje su mnogi pobijeni. Od preživjelih Vlaseničana je saznao o masovnom ubistvu u selu Zaklopača gdje su srpske snage 16. maja 1992. godine pogubile 83 civila, među kojima je bilo i petoro ili šestoro djece.

Karadžić je u unakrsnom ispitivanju nastojao da dokaže da nije obilazio "paravojne" već "dobrovoljačke" jedinice, ukazujući između ostalog i na presretnuti razgovor iz decembra 1991. godine sa izvjesnim Zvonkom Bajagićem iz Vlasenice. Po svjedoku, međutim, radilo se o "paravojci" koju je mobilisao SDS, a koju je optuženi redovno obilazio za šta je, kaže, saznao od "pjandura, lola i bekrija" pošto je Karadžić "puno volio kafane". Dodao je da je Karadžić prilikom redovnih posjeta gotovo uvijek odsjedao upravo u restoranu Zvonke Bajagića.

Optuženi je sugerisao da je svjedok učestvovao u "čišćenju Muslimana iz JNA" jer je 1991. godine sa desetak autobusa otišao po mobilisane Muslimane u Zalužane kod Banjaluke koji su trebali biti poslani na ratište u Hrvatskoj. Svjedok ne spori da je to uradio, ali kaže da se, po njemu, nije radilo ni o kakvom krivičnom djelu pošto JNA u to vrijeme više nije bila "narodna" već "srpska" armija, a on se zalagao za to da Muslimani ne trebaju ići u Hrvatsku i "ubijati katolike".

Nakon što je iskaz Izeta Redžića zaključen na klupu za svjedok je pozvan Dragan Vidović, koji je tokom rata bio stražar u tehničkoj školi u Karakaju, kraj Zvornika, gdje je u jednom trenutku bilo zatočeno između 500 i 600 Muslimana. U kratkom iskazu on je potvrdio da su zarobljenici autobusima transportovani u Dom kulture u Pilici gdje su, kako mu je rečeno, trebali biti razmijenjeni. Nakon što su prevezeni, on se vratio kući. Ne sjeća se da je ikada čuo pucnjavu oko škole u Karakaju gdje su držani zatočeni Muslimani.

U unakrsnom ispitivanju od strane optuženog Vidović je potvrdio da je vođa lokalne srpske jedinice Pivarski bio "bog i batina" u Zvorniku i da mu je naredio da tuče zatvorenike u Karakaju, što je on i uradio. U Zvorniku su, kaže, svi bili "oduševljeni kada su pripadnici jedinice "Pivarski" pohapšeni zajedno sa "Žutim osama".