Radovan Karadžić u nastavku unakrsnog ispitivanja vojnog vještaka optužbe Rejnoa Tunensa tvrdio da je prema zamišljenoj transformaciji opština za koju se zalagala srpska strana Brčko trebalo izgledati kao Brisel. Karadžić se trudio da pokaže da su strateški ciljevi bosanskih Srba pogrešno protumačen, baš kao i odnos Srba i Hrvata tokom rata koji su, kako tvrdi, sarađivali i po principu "mi njima struju, oni nama naftu"

Radovan Karadžić je u nastavku unakrsnog ispitivanja vojnog vještaka optužbe Rejnoa Tunensa/Reynaud Theunens nastojao osporiti njegov zaključak da je postojao "obrazac" preuzimanja vlasti u opštinama koje su Srbi smatrali svojim. Taj obrazac je, prema svjedoku, podrazumijevao političku pripremu u skladu sa Karadžićevim preporukama i instrukcijama SDS, praćenu uspostavljanjem kriznih štabova, mobilizacijom i naoružavanjem Srba.

Karadžić, međutim, tvrdi da nije postojao nikakav "srpski obrazac" preuzimanja vlasti. Radilo se, kako je rekao, o "muslimanskom pokušaju" zauzimanja područja na kojima su živjeli Srbi i "srpskom pokušaju" da se odbrane od tih napada. Ukazivao je na pregovore o transformaciji opština uoči sukoba, tvrdeći da su Srbi na to pristali "jer su odustali od ostanka u sastavu Jugoslavije ukoliko BiH bude decentralizovana". Prema toj transformaciji Brčko je, kaže Karadžić, trebalo izgledati kao Brisel.

Svjedok je, međutim, mišljenja da je preuzimanje vlasti u Brčkom u suštini predstavljalo ostvarenje prvog od šest strateških ciljeva bosanskih Srba - razdvajanje srpskog od ostala dva naroda u BiH. On je primijetio da su Srbi držali tri četvrtine Brčkog, što se ne uklapa u Karadžićevu teoriju o transformaciji grada u tri etnički odvojene ali ravnopravne opštine: Srpsku Varoš, Ravne i Rahić.

Karadžić je ukazivao da su strateški ciljevi bosanskih Srba izvedeni iz mirovnih sporazuma, od Lisabonskog do Dejtonskog. Po njemu, radilo se o "političkim", a ne "ratnim" ciljevima. Svjedok je, međutim, podsjetio da je Karadžić govoreći o strateškim ciljevima na 16. sjednici srpske Skupštine rekao da treba da dođe do razdvajanja srpskog naroda "od onih koji su naši neprijatelji i koji su koristili svaku priliku, posebno u ovom stoljeću da nas napadnu i koji će nastaviti s takvom praksom ako ostanemo u istoj državi", ne spominjući pri tom nikakve mirovne planove.

Karadžić se posebno potrudio da ukaže na navodno krivo tumačenje trećeg strateškog cilja koji govori o uklanjanju granice na Drini. Po njemu, ne radi se o Drini kao "granici između srpskih zemalja" kako je to svjedok naveo u svom ekspertskom izvještaju, već o "granici između svjetova: pravoslavnog, katoličkog i islamskog"koja, po Karadžiću, ne treba da postoji.

Karadžić je, međutim, nakon toga emitovao svoj ratni intervju u kojem je samog sebe demantovao. Naime, na pitanje novinara srpske televizije "kada će granice između Srbije i RS biti mekše" Karadžić između ostalog kaže da "nikada neće dopustiti da granica kroz srpska područja bude prava granica, sa restrikcijama", napominjući da je to jedan od strateških ciljeva bosanskih Srba.

U nastojanju da pobije svjedokove navode da je VRS "na početku turističke sezone simbolično granatirala Dubrovnik" Karadžić je ustvrdio: "Mi smo se uvijek dobro slagali sa Hrvatima. Bez njih naša vojska ne bi preživjela jer je Jugoslavija 1994. godine nama nametnula sankcije". "Mi njima struju, oni nama naftu", objasnio je Karadžić prirodu odnosa između Srba i Hrvata, tvrdeći da je s Matom Bobanom već u maju 1992. godine u Gracu "umirio dobar dio fronta".

Karadžić će unakrsno ispitivanje vještaka optužbe nastaviti sutra.

Dijeljenje sadržaja