Đorđe Ristanić, bivši predsjednik Ratnog predsjedništva opštine Brčko u unakrsnom ispitivanju tvrdio da su civilne vlasti u tom gradu bile u "začaranom krugu" pošto su njihovi pokušaji da saznaju ko upravlja logorom "Luka" bili bezuspješni, a "vojska se pravila da ništa ne zna". Počeo iskaz vojnog vještaka Rejnoa Tunensa

Bivši predsjednik Ratnog predsjedništva opštine Brčko Đorđe Ristanić je odgovarajući na pitanja Radovana Karadžića u unakrsnom ispitivanju tvrdio da "osim glasina i strahovanja" nije znao ništa o tome šta se dešavalo u logoru "Luka". "Čuli smo da su morali da pjevaju", rekao je svjedok i pojasnio da se pjevanje zatvorenika "ponekad" moglo čuti i izvan zatvora.

Iako je, po riječima svjedoka, bilo jasno da logor Luka: postoji "nije se moglo utvrditi ko njima vlada". Navodna "uporna insistiranja" civilnih vlasti da saznaju ko upravlja tim "kampom" su bila bezuspješna, a vojska se "pravila da ništa ne zna". "Bio je to začarani krug", rekao je Ristanić.

Karadžić je nastojao da dokaže da je vlast u Brčkom u prvim mjesecima rata bila u rukama paravojnih formacija. Oni su, po riječima svjedoka, svuda postavljali svoje "supervizore" i "tukli i hapsili" pripadnike policije i civilnih vlasti. Tokom sukoba paravojske i specijalne jedinice Saveznog SUP u Brčkom krajem jula 1992. godine Ristanić je, kako tvrdi, i sam bio uhapšen i umalo "linčovan" od strane pripadnika jedne paravojne grupe.

Svjedok je u pisanoj izjavi koju je dao istražiteljima Tribunala kao glavni razlog nesuprotstavljanja paravojnim formacijama od strane lokalnih vlasti naveo "strah i kukavičluk". Gorana Jelisića su se, kako je rekao u sudnici, svi plašili i izbjegavali su bilo kakav kontakt s njim. Jelisić je, kaže, bio "osion", ali "sam", te se nije znalo ko stoji iza njega. Upravo zbog toga mu se, navodno, niko nije ni usudio suprotstaviti.

Odgovarajući na Karadžićeva pitanja svjedok je, između ostalog, rekao da je "vještačko doseljavanje" 16.000 Sandžaklija na područje Brčkog šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka poremetilo dotadašnju etničku sliku u tom gradu. Na Karadžićevo pitanje da li su oni bili "skloniji" ekstremizmu od "domaćeg stanovništva" svjedok je odgovorio da su ljudi iz Posavine "miran narod", a da su "dinarski tipovi", po njegovom mišljenju, skloniji incidentima.

Svjedok je, također, potvrdio Karadžićevu tezu da je vojnim obveznicima muslimanske i hrvatske nacionalnosti bilo navodno "lakše" izaći iz Brčkog nego Srbima jer, kako je objasnio, Muslimani i Hrvati nisu bili obavezni da se odazovu pozivu na mobilizaciju, te im nije bila potrebna specijalna dozvola vojnog odsjeka za odlazak.

Nakon što je iskaz Đorđa Ristanića zaključen, počelo je svjedočenje vojnog vještaka Rejnoa Tunensa/Reynaud Theunens kome je ovo sedmo haško svjedočenje.

Dijeljenje sadržaja