Suđenje Radovanu Karadžiću nastavljeno iskazom srpskog policajca iz Zvornika koji između ostalog tvrdi da su lokalne vlasti bile nemoćne da se obračunaju sa dobrovoljačkim grupama. Odmetnuti dobrovoljci su se, tvrdi svjedok, u jednom trenutku toliko osilili da je Zvornik umalo promijenio ime u "Žućin grad"

Suđenje bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću je nakon ljetne sudske pauze nastavljeno iskazom srpskog policajca iz Zvornika koji svjedoči pod mjerama zaštite identiteta, lika i glasa. Ovo mu je, kako je rekao, peto svjedočenje pred haškim sudijama.

Tužilaštvo je namjeravalo da uvede u dokaze svjedokovu pisanu izjavu, zasnovanu na njegovim ranijim svjedočenja i izjavama datim haškim istražiteljima. Međutim, pošto je svjedok rekao da su u tu izjavu uvršteni samo oni dijelovi iz koji su "interesovali" tužioca, vijeće je odlučilo da se iskaz ovog svjedoka odvija "viva voce", odnosno uživo.

Svjedok je u julu ove godine pročitao svoju objedinjenu izjavu i potpisao je kao istinitu. Danas, međutim, tvrdi da je u prethodnim izjavama neke stvari o Karadžiću rekao u uvjerenju da je između njega i Holbruka postojao sporazum i da optuženi predsjednik Republike Srpske nikada neće biti izveden pred sud. "Mislili smo da to nama može pomoći, a da njemu neće škoditi", objasnio je svjedok.

U dijelovima sjednice koji su bili otvoreni za javnost svjedok je rekao da je očuvanje Jugoslavije bio njegov glavni motiv za učlanjenje u SDS, te da ga je dodatno motivisala potreba da "zaštiti sebe i svoju porodicu" i osigura mogućnost ostanka svoje porodice u kući u kojoj je do tada živjela.

Svjedok je potvrdio da je krajem decembra 1991. godine prisustvovao proširenom sastanku Glavnog odbora SDS u sarajevskom hotelu "Holiday Inn". Kopija Uputstva poznatog kao "Varijanta A i B", u kojem su "razrađene teze o ponašanju u kriznoj situaciji" u opštinama u kojima su živjeli Srbi, pokazana mu je u Zvorniku nekoliko dana nakon sarajevskog sastanka. Neke stavke iz tog dokumenta su, kako kaže, kasnije realizovane jer su bile prihvaćene kao "dobre ideje".

Napad na Zvornik u aprilu 1992. godine, po riječima svjedoka, je naredio Željko Ražnatović Arkan. Pored Arkanovih ljudi, u napadu je učestvovalo još oko stotinjak dobrovoljaca, među kojima su bile dobrovoljačke grupe "Niškog" i "Pivarskog", kao i "Beli orlovi", "Žućina" i "Gogićeva grupa". Svjedok je potvrdio svoje ranije navode da je Krizni štab pozivao, okupljao i plaćao dobrovoljce, uz objašnjenje da su se oni kasnije odmetnuli i pretvorili u "paravojsku".

Žući ljudi su se, tvrdi svjedok, toliko osilili da su u jednom trenutku tražili od lokalnih vlasti da Zvornik promijeni ime u "Žućin grad". Predsjednika Kriznog štaba je opisao kao običnog "paćenika" kojeg su dobrovoljačke grupe nekoliko puta vodile na strijeljanje. Ukratko, kaže svjedok, od odlaska Arkana iz Zvornika do hapšenja u julu 1992. godine, Žućini ljudi su bili "najjača sila" u Zvorniku i radili su šta su htjeli. Imali su i podršku lokalnog srpskog stanovništva jer su, kaže svjedok, Žućini ljudi cijelo vrijeme širili "negativnu propagandu" o tome kako ih opštinske vlasti "potkradaju i prodaju Muslimane za pare".

Iskaz svjedoka se nastavlja sutra.

Dijeljenje sadržaja