Tužilaštvo je u dodatnom ispitivanju ukazivalo da strateški ciljeva bosanskih Srba nisu služili isključivo kao "politička platforma" za pregovaračkim stolom, kako tvrdi Karadžić, nego su i "operacionalizovani" na terenu. Suđenje Karadžiću se nastavlja po okončanju ljetne sudske pauze, 16. avgusta

U dodatnom ispitivanju vojnog vještaka Rejnoa Tunensa/Reynaud Theunens optužba je ukazivala da su strateških ciljevi bosanskih Srba bili i "ratni", a ne isključivo "politički" - kako je u unakrsnom ispitivanju tvrdio Radovan Karadžić. Na tu činjenicu, po tužilaštvu, ukazuju zapisnici sa ratnih sjednica Skupštine bosanskih Srba, kao i drugi dokumenti koji govore o njihovom realizovanju.

Nakon što je Karadžić na 16. sjednici Skupštine u maju 1992. godine predstavio strateške ciljeve, delegat iz Bosanke krupe Miroslav Vještica je prihvatajući te ciljeve pod uslovom da se oni "operacionalizuju" izrazio zadovoljstvo što se jedinim od ciljeva proklamuje da će desna obala rijeke Une biti zapadna granica srpske države.

Politička odluka da granica bude na rijeci Uni je, po optužbi, "operacionalizovana" trinaest dana kasnije, dokumentom iz maja 1992. godine koji je Ratno predsjedništvo Bosanke krupe uputilo Prvoj krajiškoj brigadi VRS a u kojem se, između ostalog, govori o granici na Uni i uklanjanju muslimanskog stanovništva iz tog dijela Krajine.

Ti i drugi dokumenti, po riječima svjedoka, potkrjepljuju njegov zaključak da su strateški ciljevi bili osnova za direktive vrhovne komadne i naredbe Glavnog štaba za djelovanje jedinica VRS. Strateški ciljevi su, dodao je svjedok, istovremeno služili i kao osnova za političke pregovore pošto, kako je rekao, "jedno ne isključuje drugo".

Pošto je Karadžić tvrdio da vojska nije bila upoznata sa strateškim ciljevima tužiteljica je citirala obraćanje Ratka Mladića na 50. sjednici Skupštine održane 16. aprila 1995. godine. "Zadaci vojske u ovom ratu su proizašli iz poznatih šest strateških ciljeva koje je izglasala naša Skupština, a nisu u potpunosti realizovani zbog nedovoljne materijalne i druge podrške".

Tužilaštvo je ukazalo i na 53. sjednicu Skupštine 28. avgusta 1995. godine na kojoj je Karadžić govorio o opštinama pod srpskom kontrolom, a u kojima do rata nisu imali većinu: "Nemojte da se ovo čuje, ali sjetite se koliko nas je bilo u Bratuncu, koliko u Srebrenici, Višegradu, Rogatici, Vlasenici, Zvorniku itd.", rekao je Karadžić. Ti gradovi su, dodao je, "postali naši zbog strateške važnosti i oko njih više niko ne postavlja pitanje".

Ti gradovi su, po mišljenju svjedoka, bili od ključne važnosti za ostvarenje strateških ciljeva bosanskih Srba, a u prvom redu trećeg cilja koji je podrazumijevao uklanjanje Drine kao granice između srpskih država. To se, dodao je, uklapalo i u ostvarenje prvog od ukupno šest strateških ciljeva, odnosno razdvajanje srpskog od ostalih naroda u BiH.

Suđenje Karadžiću se nastavlja nakon ljetnje sudske pauze, u utorak 16. avgusta.

Dijeljenje sadržaja