Radovan Karadžić u unakrsnom ispitivanju eksperta optužbe svoju tezu da je trebalo vremena da se pokaže ko je sklon zločinima ilustrovao narodnom poslovicom: "Ne pada sneg da prekrije breg, nego da svaka zverka pokaze svoj trag". Svjedok je na solidnom srpskom jeziku uzvratio drugom poslovicom koja, po njemu, bolje odslikava rad policije bosanskih Srba: "Baba se češlja dok selo gori"

U unakrsnom ispitivanju eksperta optužbe Kristijana Nilsena/Christian Nielsen, Radovan Karadžić je ukazivao da je policija Republike Srpske u bila "bespomoćna" i izložena oružanim napadima paravojnih formacija, pa je bio prinuđen da se obrati tadašnjem premijeru SR Jugoslavije Milanu Paniću za pomoć u rješavanju tog problema. Ukazao je da je Savezni SUP je u julu 1992. godine uputio u Republiku Srpsku grupu specijalaca, kako bi pomogli MUP RS i pohapsili pripadnike paravojnih formacija.

Karadžić je, također, podsjetio da su premijer Panić i on u ljeto 1992. godine uputili zajednički apel izbjeglim Muslimanima da se vrate svojim kućama. Nilsen to ne spori, ali kaže da je taj poziv "izazvao nezadovoljstvo među predsjednicima kriznih štabova u opštinama u koje su izbjeglice trebale da se vrate". Karadžićevu konstataciju da "postoji optimalno vrijeme za povratak izbjeglica" svjedok nije želio komentarisati pošto, kako je objasnio, nije stručnjak za pitanja izbjeglica.

Karadžić je, između ostalog, napomenuo da je među Srbima oduvijek bilo "dosta međusobnog blaćenja i spletki zasnovanih na ličnim interesima i netrpeljivostima". Po njegovim riječima, u Drugom svjetskom ratu "glavna podjela Srba je bila na četnike i partizane, odnosno na pristalice monarhije i prosovjetske revolucije". Radilo se o, kako je objasnio, "nekoj vrsti prokletstva" koje je on pokušao da izmijeni i da pomiri četnike i partizane. "Ja sam rezultat tog pomirenja", rekao je Karadžić naglasivši da mu je otac bio iz "rojalističke", a majka iz komunističke porodice.

Svjedok se složio da su Radovan Karadžić, Milorad Ekmečić, Dobrica Ćosić i mnogi drugi koji su učestvovali u razvoju ideologije Srpske demokratske stranke (SDS) pisali o podjeli Srba na četnike i partizane kao o tragediji. "Iz perspektive SDS jasno je da je cilj bio da se dođe do istorijskog pomirenja, ali bih napomenuo da su mnogi Srbi u BiH, Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj tvrdili da je SDS bliži četničkoj, nego partizanskoj tradiciji". To, po riječima svjedoka, potkrjepljuju mnogi dokumenti u kojima MUP RS opisuje SDS kao nosioca aktivnosti za oslobođenje srpskoj naroda.

Na Karadžićevo pitanje da li se slažeda su "lažne patriote" u ime srpskog naroda činile zlodjela svjedok je napomenuo da je od aprila do jula 1992. godine tolerisano prisustvo paravojnih jedinica. Krajem jula je, prema svjedoku, došlo do pomaka u stavu MUP RS prema takvim grupama i policija je počela zauzimati drugačiji stav i to, kako je rekao, "ne samo zato jer su se te grupe upuštale u kriminalne aktivnosti nego i zbog toga što je bilo slučajeva u kojima su i sami Srbi bili žrtve".

Karadžićevu primjedbu da se "nije moglo znati ko je sklon kriminalu dok se on ne ispolji" svjedok je odbacio, navodeći kao primjer slučaj Veljka Milankovića za kojeg se znalo da je i prije rata imao debeo krivični dosije. Njemu i sličnima policija je, međutim, ostavila odriješene ruke da rade što god hoće sve dokle se ponašaju kao "patriote". Po Karadžiću, međutim, nelegalna trgovina i šverc koji su se stavljali na teret Milankoviću se, kako je rekao, nisu smatrali zločinom već kao djela "varanja države" u zemlji koja je "dugo bila pod otomanskom vladavinom" i koja je "često bila tuđa".

Tezu da je trebalo vremena da se pokaže ko je sklon zločinima Karadžić je potkrijepio narodnom poslovicom: "Ne pada sneg da prekrije breg, nego da svaka zverka pokaže svoj trag". Svjedok se nasmijao i na srpskom jeziku odgovorio drugom poslovicom koja, po njemu, najbolje odražava ponašanje policije bosanskih Srba: "Baba se češlja dok selo gori".

Dijeljenje sadržaja