Ekspert tužilaštva Kristijan Nilsen u glavnom iskazu na suđenju Radovanu Karadžiću opisao "rođenje" srpskog MUP u BiH 1992. godine i ukazao na njegove prve rezultate među kojima su bile hiljade zatočenih ljudi nesrpske nacionalnosti u logorima. Karadžićeva naređenja da se prema zatvorenicima postupa u skladu za Ženevskim konvencijama odnosila su se samo na "civilno stanovništvo koje ne ispoljava agresivna borbena dejstva prema našoj vojsci i civilima"

Ekspert tužilaštva Kristijan Nilsen/Christian Nielsen je u nastavku iskaza na suđenju Radovanu Karadžiću rekao da je srpski MUP "rođen" 31. marta 1992. godine kada je Momčilo Mandić uputio depešu s najavom da će srpski MUP profunkcionisati narednog dana. Ta depeša je, kaže svjedok, zapravo "rodni list" srpske policije. Ideja o izdvajanju srpske policije u BiH je, prema svjedoku, proizašla iz "postupnih razgovora" o decentralizaciji republičkog MUP na sastancima vodećih srpskih kadrova ministarstva u drugoj polovini 1991. i početkom 1992. godine

Optužba je ukazala da je ta namjera izražena u zaključku sastanka održanog u Banjaluci 11. februara 1992. godine, a nekoliko dana kasnije, 20. februara iste godine, je donesen i Zakon o uspostavi srpskog MUP. Karadžić je, prema Nilsenu, na 12. i 13. sjednici Skupštine srpskog naroda u martu 1992. godine najavio da će "uskoro doći do događaja u kojima će policija odigrati ključnu ulogu" i naglasio da policija mora biti pod kontrolom civilnih vlasti.

Odmah po formiranju, uspostavljeni su okviri za saradnju policije sa vojskom i odlučeno je da ona bude organizovana u ratne jedinice koje mogu sudjelovati u borbenim dejstvima.

U prva tri mjeseca, kaže svjedok, mnoge Stanice javne bezbjednosti (SJB) su zadržale isti naziv uz dodatak pridjeva "srpski" čime je "naglašena jednonacionalna priroda policije". Do ljeta 1992. godine, prema dokumentima koje je svjedok proučio, u srpskom MUP je ostalo zaposleno samo šest osoba nesrpske nacionalnosti.

Srpski MUP je igrao važnu ulogu u Republici Srpskoj 1992. godine, rekao je Nilsen ilustrujući to riječima Biljane Plavšić da je "MUP u ranim danima djelovao kao VRS". Po svjedoku, srpska policija je od samog početka učestvovala u operacijama s ciljem osvajanja "okupiranih" i zaštite "oslobođenih" teritorija. Do ljeta ‘92. MUP RS je u "prihvatnim centrima", među kojima su bili "Keraterm", "Trnopolje" i "Omarska" držao hiljade osoba nesrpske nacionalnosti koji su bili zlostavljani, prebijani i ubijani.

Nakon što su podaci o logorima procurili u javnost, "zavladao je trend" da se zatvore objekti poput "Omarske" koja je bila u nadležnosti policije, a zatvorenici prebace u logore pod kontrolom vojske kao što je bio slučaj sa "Manjačom". Svjedok kaže da su se Karadžićeva naređenja iz ljeta 1992. godine da se prema zatvorenicima postupa u skladu za Ženevskim konvencijama odnosila samo na "civilno stanovništvo koje ne ispoljava agresivna borbena dejstvaprema našoj vojsci i civilima". No, čak ni u slučajevima kada je nesrpsko stanovništvo izrazilo lojalnost srpskim vlastima, policija nije zaštitila njihove živote i imovinu.

Optužba je ukazivala i na učešće srpske policije u deportacijama nesrpskog stanovništva, kao i na zločine koje su pripadnici srpskog MUP počinili, a koji nisu istraženi i procesuirani kao što je bio slučaj sa masakrom na Korićanskim stijenama. Umjesto toga, čelni ljudi policije među kojima su bili Stojan Župljanin, Simo Drljača, Ljuban Ećim i Tomislav Kovač su nagrađivani najvišim odlikovanjima od strane predsjednika RS Radovana Karadžića.

Optužba je, također, ukazivala na razvijen sistem izvještavanja unutar srpskog MUP koji je o svemu što se događalo redovno izvještavao Vladu i Predsjedništvo RS putem biltena. Svjedoku su pokazani i upisnici šifriranih telegrama i depeša razmijenjenih u vrijeme zauzimanja Srebrenice od 9. do 16. jula 1995. godine između Glavnog štaba VRS i njemu podređenih jedinica sa MUP RS na Palama. Da je i Karadžić bio uključen u tu komunikaciju, po svjedoku, ukazuje činjenica da je MUP proveo njegovo naređenje da se u Srebrenici nakon osvajanja osnuju svi potrebi organi i "uspostavi tijesna saradnja sa Miroslavom Deronjićem", Karadžićevim civilnim povjerenikom za Srebrenicu.

Pred kraj današnje rasprave Karadžić je počeo unakrsno ispitivanje eksperta optužbe, koje će nastaviti u utorak.

Dijeljenje sadržaja