Nakon što je zaključen trodnevni iskaz zaštićenog svjedoka KDZ-240 koji je bio potpuno zatvoren za javnost na suđenju Radovanu Karadžiću počelo svjedočenje eksperta tužilaštva, autora analize o podijeli policije BiH i stvaranju srpskog MUP

Na suđenju Radovanu Karadžiću je počeo iskaz Kristijana Nilsena/Christian Nielsen, bivšeg istražitelja tužilaštva koji je proučavao kako je došlo do podjele policije BiH i stvaranja srpskog MUP. Svjedok je o tome prethodno svjedočio u predmetima Momčila Krajišnika, kao i Miće Stanišića i Stojana Župljanina.

U analizi pod naslovom "Ministarstvo unutrašnjih poslova bosanskih Srba", koja obuhvata period od prvih višestranačkih izbora 1990. do kraja 1992. godine, Nilsen je ukazao na razloge zbog kojih su se Srbi odlučili na uspostavljanje svog MUP. Glavna svrha te analize je, kako je naglasio, bila da pruži što cjelovitiji prikaz funkcionisanja MUP RS.

Ekspert tužilaštva je na osnovu raspoloživih dokumenata zaključio da je Karadžić, kao predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS), bio aktivno uključen u pregovore koji su se 1991. godine vodili oko podjele vlasti u tadašnjem republičkom MUP, zajedno sa zamjenikom ministra unutrašnjih poslova Vitormirom Žepinićem.

Karadžić je, prema riječima svjedoka, vremenom bio sve nezadovoljniji načinom na koji se Žepinić zalagao za srpske interese, te je sve više u taj proces uključivao pomoćnika ministra unutrašnjih poslova Momčila Mandića. Karadžić i Mandić su, kako je rekao, predstavljali "mikro-menadžment" SDS u procesu imenovanja Srba u zajednički MUP.

U jesen 1991. godine Srbi su bili sve nezadovoljniji, te su počeli razmišljati o "alternativnom" načinu zaštite srpskih prava koji je podrazumijevao decentralizaciju republičkog MUP. Jedna od varijanti te decentralizacije podrazumijevala je odvajanje srpskog MUP što je realizovano u skladu sa Uputstvom Glavnog odbora SDSod 19. decembra 1991. godine, poznatom kao "Varijanta A i B".

Glavni iskaz Kristijana Nilsena biće nastavljen sutra.

Dijeljenje sadržaja