Radovan Karadžić u nastavku ispitivanja Milorada Davidovića nastojao dokazati da je njegovo rukovodstvo pokušavalo zavesti red i da je vodilo "borbu protiv haosa a ne za haos". Optuženi negira tvrdnje da je štitio glavnog "etničkog čistača" iz Bijeljine Vojkana Đurkovića i da je od njega primao novac otet od prognanih Muslimana

Bivši inspektor Saveznog MUP Jugoslavije Milorad Davidović je u izjavi istražiteljima tužilaštva, između ostalog, naveo da mu je Vojkan Đurković, "Arkanov čovjek od povjerenja" koji je predvodio etničko čišćenje Muslimana u Bijeljini, u jednom razgovoru rekao da je ovlasti za progon Muslimana dobio iz samog vrha političkog rukovodstva RS.

U razgovoru koji je vođen neposredno nakon Davidovićevog dolaska Bijeljinu u ljeto 1992. godine Đurković ga je, tvrdi svjedok, ljutito upitao: "Šta vi mislite ko ste da štitite Muslimane?". Nakon toga mu je, kaže svjedok, pokazao dokument kojim ga Momčilo Krajišnik ovlašćuje da vrši "humano preseljenje Muslimana".

Karadžić, naprotiv, tvrdi da je rukovodstvo Republike Srpske nastojalo "zavesti red" i uspostaviti "pravnu državu", te da je "vodilo borbu protiv haosa a ne za haos". Na Karadžićevo pitanje da li je znao da su "prominentni ljudi" iz opštinske vlasti u Bijeljini podnosili prijave i hapsili Đurkovića i druge kriminalce, svjedok je odgovorio da tako nešto "prvi put čuje". On je naglasio da je Đurković "posao" etničkog čišćenja nesmetano obavljao od početka do kraja rata.

Karadžić je, potom, ukazao na svoje pismo Međunarodnom crvenom krstu u kojem tvrdi da RS ne provodi politiku etničkog čišćenja i da su "događaji u Bijeljini krivo predstavljeni u medijima". Karadžić u pismu moli za strpljenje i obećava da će problemi u Bijeljini biti riješeni na isti način kao u Prijedoru, te da se određeni koraci već poduzimaju.

Svjedok je primijetio da je Karadžić u tom času očito bio "suočen sa činjenicama", te da pod pritiskom međunarodnih organizacija i javnosti poduzima određene korake. Na pitanje da li smatra da on ne bi poduzeo korake i bez pritiska javnosti svjedok je uzvratio: "Kako je onda moguće da vi lično unaprijedite Vojkana Đurkovića u čin majora i uručite mu orden u Bijeljini? Je li to bila nagrada za njegov rad?"

Đurković je, po riječima svjedoka, bio pripadnik snaga Željka Ražnatovića Arkana koje su u aprilu 1992. godine došle u Bijeljinu na poziv Kriznog štaba SDS. Prikazan je snimak na kojem Karadžić prima raport od Arkana pored kojeg, rame uz rame, stoji i Vojkan Đurković.

Optuženi je osporavao i navod iz svjedokove izjave da je Đurković Karadžiću i Krajišniku nosio "pune veće para" oduzete od protjeranih Muslimana. U "najlon vrećama" se znalo naći i po 150 do 200 hiljada maraka. Đurković se time javno hvalisao govoreći da se zbog toga niko ne buni zbog njegovih postupaka. Svjedok tvrdi da su za to svi znali i kaže da je Đurković održavao kontakte sa Karadžićem i Krajišnikom preko njihove braće.

Svjedočenje Milorada Davidovića biće okončano sutra.

Dijeljenje sadržaja