Nebojša Ristić, ratni i poratni lični pratilac Radovana Karadžića, rekao da su kabinet predsjednika Republike Srpske na Palama posjećivali predstavnici civilne i vojne vlasti, uključujući i Miroslava Deronjića, predsjednika Kriznog štaba u Bratuncu koji je pred Tribunalom izjavio da je Karadžić naredio ubistva nakon zauzimanja Srebrenice. Karadžić se distancira od Deronjića i kaže da je bio "ljubazan" prema njemu jednako kao i prema svima drugima. Počeo iskaz Milorada Davidovića, bivšeg inspektora u Saveznom SUP Jugoslavije

Na suđenju Radovanu Karadžiću, optuženom za genocid i druge zločine počinjene tokom rata u BiH, svjedočio je Nebojša Ristić, nekadašnji lični pratilac optuženog. Svjedok je od aprila 1992. radio na obezbjeđenju Karadžića i njegove porodice, a od sredine 1994. godine je bio njegov lični pratilac. Tu dužnost je nastavljao obavljati i nakon rata, sve do 2000. godine, u vrijeme dok je Karadžić bio u bjekstvu. "Tada sam bio pripadnik MUP RS i to mi je bio zadatak", rekao je svjedok.

Ristić je u glavnom ispitivanju naveo da je Karadžić s porodicom od aprila 1992. godine stanovao u vili "Šipad", a od sredine 1994. u kući u Krivačama na Palama. Kabinet mu je na početku rata bio smješten u objektu "Kikinda", od kraja 1992. godine u objektu "Mali dom" u sklopu hotelskog kompleksa "Panorama", a 1994. je preseljen u zgradu "Famosa". Svjedok je te objekte prepoznao na fotografijama, a na mapama je obilježio njihove precizne lokacije.

Svjedok je, između ostalog, rekao da svi objekti bili opremljeni telefonima i radio-stanicama, kao i agregatima koji su se uključivali u slučaju nestanka električne energije. Karadžića su, rekao je, često posjećivali razni zvaničnici, uključujući i predstavnike vojske s obzirom da je predsjednik RS "bio vrhovni zapovjednik oružanih snaga". Često dolazio i Miroslav Deronjić, tadašnji predsjednik Kriznog štaba u Bratuncu, čije je odnose sa Karadžićem svjedok opisao kao "srdačne" i "prijateljske".

Svjedok je potvrdio da je bio u Karadžićevoj pratnji prilikom njegove posjete Srebrenici 4. avgusta 1995. godine. Do Srebrenice su putovali u konvoju od Pala, preko Sokoca, Han pijeska, Vlasenice, Milića i Bratunca. Jedino čega se svjedok s tog puta sjeća je da grad "nije bio uništen", da je pravoslavna crkva u Srebrenici bila opustošena i da je u njoj držana stoka, te da je Karadžić prisustvovao vjerskoj ceremoniji posvećenja krsta na brdu iznad Srebrenice. Ne sjeća se "nikakve džamije", niti pripadnika VRS u tom gradu, niti je čuo da je u magazinu u Kravici, pored kojeg su tog dana dva puta prošli, počinjen bilo kakav zločin, a kamo li da je tu pogubljeno oko 1.000 ljudi.

Karadžić je u unakrsnom ispitivanju tvrdio da su njega privatno uglavnom posjećivali "Nogo, Đogo, Brana Crnčević, Momo Kapor i drugi pesnici i umetnici", a da su posjete Ratka Mladića, Milana Gvere i drugih vojnih lica bile "usputne" pošto se Pale nalaze između Lukavice i Han pijeska. Susreti s njima su, kako kaže, bili "kurtoazni", a njegov odnos s vojskom od avgusta 1994. godine do kraja rata "hladan i poremećen".

Što se Deronjića tiče, Karadžić kaže da ga je primao "ljubazno" jer se tako ophodio prema svima. On tako nastoji da se distancira od svog nekadašnjeg civilnog povjerenika za Srebrenicu koji je pred Tribunalom priznao krivicu za zločin u Glogovi i izjavio da mu je Karadžić nakon zauzimanja Srebrenice, rekao: "treba da ih ubijate, treba da ubijete sve koje stignete".

Pošto je Ristić početkom aprila 1992. godine, kako tvrdi, radio na obezbjeđenju prostorija SDS u sarajevskom hotelu "Holiday Inn" Karadžić je iskoristio priliku da ispriča svoju verziju događaja koji su označili početak rata u BiH. Građane koji su 5. i 6. aprila pred Skupštinom BiH protestovali zbog politike nacionalnih stranka Karadžić je nazvao "ruljom" koja je "provalila" u hotel i umalo "linčovala" svjedoka i druge članove obezbjeđenja SDS koji su "mirno pili kafu". Niti su pucali iz hotela, niti su imali snajpere, tvrdi svjedok.

Nakon što je Ristićev iskaz zaključen, na klupu za svjedoke je pozvan Milorad Davidović, bivši inspektor u Saveznom SUP Jugoslavije, koji je tokom rata obavljao nekoliko različitih dužnosti u Republici Srpskoj. Lično je učestvovao u transportu oružja iz Srbije u BiH uz pomoć JNA. U proljeće 1992. godine je dobio zadatak da sa grupom policajaca pomogne formiranje MUP RS i obuku jedinice za specijalne namjene. Više puta se susreo sa Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem i uočio politiku nasilnog uklanjanja nesrba i zločine na području Sarajeva, Bijeljine, Brčkog i Zvornika. Njegov iskaz se nastavlja u utorak, 28. juna.

Dijeljenje sadržaja