Radovana Karadžić u nastavku unakrsnog ispitivanja Milorada Davidovića pokušao da dokaže da je svjedok u ljeto 1992. godine razoružavao i hapsio pripadnike paravojnih formacija "po njegovom nalogu". Svjedok, međutim, kaže da ih je Karadžić, zajedno sa Krajišnikom, u to vrijeme oslobađao, u skladu sa tezom da "Srbi ne treba da se hapse i procesuiraju"

Radovan Karadžić je u nastavku unakrsnog ispitivanja bivšeg inspektora u Saveznom SUP Jugoslavije Milorada Davidovića nastojao da dokaže da je svjedok "po njegovom nalogu" razoružavao i hapsio pripadnike paravojnih formacija na području Bijeljine, Zvornika i Brčkog, među kojima su bile i zloglasne "Žute ose" pod komandom Vojina Vučkovića "Žuće".

Svjedoku, međutim, nije poznato da je rukovodstvo RS ikada naredilo ta hapšenja. Ističe, naprotiv, da su svi pripadnici "Žutih osa" koje je on u saradnji s MUP RS uhapsio u ljeto 1992. godine, pušteni na slobodu nakon mjesec dana pritvora. Do njihovog oslobađanja je, kaže, došlo na intervenciju Karadžića i Krajišnika i to je bilo u skladu sa njihovom tezom da "Srbi ne treba da se hapse i procesuiraju".

Karadžić jepokušao da dokaže da je oslobađanje "Žutih osa" nakon isteka roka od 30 dana bilo "u skladu sa zakonom" jer su bili optuženi samo za "krađe". On je sugerisao da je svjedok propustio da protiv pripadnika te jedinice pokrene postupak za ratne zločine, i da sada za taj svoj "propust’ pokušava da okrivi druge.

Davidović, međutim, tvrdi da je tužilaštvo u Bijeljini "pod pritiskom" Karadžića i Krajišnika ublažilo prvobitne optužbe za "teške krađe" i na taj način "ozakonilo" oslobađanje pripadnika "Žutih osa" po isteku jednomjesečnog pritvora. Tek naknadno su, tvrdi, došli do saznanja da su "Ose" počinile i ratne zločine.

"Ja sam razoružavaoi hapsio pse rata, kriminalce, ubice i lopove i te slučajeve predavao Mići Stanišiću na dalje rasvjetljivanje", kaže Davidović koji tvrdi da su Stanišić i drugi, uključujući i tužilaštvo u Bijeljini, bili upoznati sa zločinima pripadnika "Žutih osa". Krivičnu prijavu je, kaže, trebalo samo dopuniti a ne osloboditi optužene i predmet "spremiti u ladicu".

Kada se Karadžić pozvao na iskaz Biljane Simeunović koja je 1992. godine vodila istragu protiv "Žutih osa" u Bijeljini i koja je pred Tribunalom negirala da bila upoznata sa ubistvima koje je ta jedinica počinila u Čelopeku, svjedok je odgovorio da je takva njena izjava "bila jedini način da se zaštiti" s obzirom na funkciju koju sada obavlja. Simeunović, inače, od 2003. godine radi kao tužilac u Tužilaštvu BiH.

Svjedok se složio sa Karadžićem da je postupak protiv "Žutih osa" nastavljen u Srbiji, ali je naglasio da su procesuirani "pod pritiskom javnosti", tek onda kada su mediji počeli objavljivati informacije o zločinima koje su počinili.

Karadžić je, također, nastojao da "upotpuni sliku" o Davidoviću kao čovjeku koji je još kao maloljetnik imao problema sa zakonom i koji je "otjeran" iz Bijeljine zbog svog "kriminalnog ponašanja". Davidović je te optužbe odbacio, tumačeći ih kao pokušaj optuženog da ga pred sudijama prikaže kao "nepouzdanog svjedoka".

Dijeljenje sadržaja