U unakrsnom ispitivanju od strane Zdravka Tolimira, optuženog za genocid i druge zločine u Srebrenici i Žepi, beogradski novinar i pariski doktor "istorije sadašnjosti" Zoran Petrović Piroćanac opširno obrazlagao svoje geopolitičke poglede i teorije "islamističke" zavere, ilustrujući ih "činjenicama" koje zna iz druge ruke

"To je opšte poznata činjenica, gospodine đenerale..." Tim rečima je svedok optužbe, beogradski novinar Zoran Petrović Piroćanac, započinjao odgovore na većinu pitanja koja mu je, u unakrsnom ispitivanju, postavljao optuženi Zdravko Tolimir. U pitanjima je, uglavnom, tražio stručna, to jest geopolitička, objašnjenja dr. Petrovića za raspad Jugoslavije, rat u Bosni, nezavisnost Kosova, širenje "islamizma", američke intervencije u Avganistanu i Iraku i slične teme. Predsedavajući sudija Kristof Fluge/Christoph Floegge je u par navrata skretao pažnju optuženom da od Piroćanca, koji je svedok o činjenicama, odnosno o onome što je video i snimio tokom dvodnevnog boravka u području Srebrenice 13. i 14. jula 1995. godine, ne traži nikakva "stručna objašnjenja", budući da se ne radi o sudskom veštaku već, kako je rekao, "običnom svedoku".

Ništa manje problematično, međutim, nije bilo ni Piroćančevo svedočenje o činjenicama, budući da se ispostavilo da se, uglavnom, radi o "činjenicama" o kojima svedok nema direktna saznanja, već je o njima čuo iz druge ruke. Na primer, za "činjenicu" da je Osama Bin Laden 1993. ili 1994. godine bio kod Alije Izetbegovića, Piroćanac kaže da je čuo od nemačke novinarke Renate Flotau. Ili, "činjenicu" da je stotinak boraca iz kolone koja se nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine kroz šume probijala ka Tuzli stiglo na slobodnu teritoriju tek u proleće sledeće godine, da su smešteni u američku bazu IFOR i da su kasnije prebačeni u SAD, Piroćancu je, kaže, ispričao francuski obaveštajac Bunel, kasnije osuđen zbog špijuniranja u korist Srba. A Piroćanac je, zatim, svojom "analizom datuma i podataka" i uz pomoć "informacija iz dijaspore", došao do zaključka da ti Muslimani sada žive u Ričmondu, a da su njihova imena na spiskovima srebreničkih žrtava. Treća "činjenica" koju je sudu predočio Piroćanac je da su negde na Igmanu francuski i holandski "plavi šlemovi" pili kafu sa Bin Ladenovim mudžahedinima, što mu je ispričala ekipa francuske televizije koja ih je videla, ali ne i snimila.

Piroćanac, dalje, nije naveo od koga je saznao za "opšte poznatu činjenicu" da su "Bin Ladenovi ljudi infiltrirani u diplomatsku službu BiH i poslati u Tanzaniju i Zambiju, gde su organizovali terorističke napade na američke ambasade". Ova "činjenica" je iznenadila zambijsku sutkinju Niambe, koja je primetila da u njenoj zemlji nije bilo takvog terorističkog napada, pitajući svedoka da li misli na Keniju, pa se Piroćanac ispravio. "Excuse me my honour", rekao je na tečnom engleskom, što Google prevodi kao: "Izvinite moju čast"!?

U dodatnom ispitivanju, tužilac je od svedoka tražio da objasni kako su sa originalne trake koju je 13. i 14. jula 1995. godine snimio na području Srebrenice nestali inkriminišući kadrovi ubijenih Muslimana pred vratima skladišta u Kravici, zarobljenih muškaraca na balkonu takozvane Bele kuće u Potočarima i veće grupe zarobljenika na livadi kod Sandića, koji su inače bili u filmu prikazanom 17. jula 1995. na beogradskom Studiju B. Petrović je rekao da je neoprezno davao taj materijal "svakome ko mu je tražio" i ne zna ko je isekao te kadrove. Dodao je da bi tužilaštvo trebalo da mu bude zahvalno što je "rizikovao život" da snimi materijal koji je među najdragocenijim dokazima u arhivi haškog tužilaštva.

Dok se u prethodnom svedočenju na suđenju "Srebreničkoj sedmorki" oficira vojske i policije bosanskih Srba 2007. godine požalio da ga tužilaštvo naziva "takozvanim novinarom" i tvrdi da ne zna da li je "novinar ili policajac", Piroćanac je ovom prilikom rekao da je sa tužiocima imao "plodotvorne razgovore" i da ne veruje da žele da ga diskredituju i optuže za "verbalni delikt", kako mu je sugerisao optuženi Tolimir.

Dijeljenje sadržaja