Glavni izvor "nesporazuma" između srpske strane i UNPROFOR je, po Karadžiću, bio taj što mirovne snage nisu ispunile svoju obavezu da demilitarizuju zaštićene zone, pa su one postala "vojna uporišta" muslimanskih snaga iz kojih su napadana srpska sela i položaji. Kako je general Smit vidio i opisao "3K" s kojima se sastajao na Palama

"Da li lud čovjek može krivično da odgovara", upitao je u nastavku unakrsnog ispitivanja britanskog generala Ruperta Smita/Smitha bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić. Pošto je predsjedavajući sudija O-Gon Kvon/Kwon rekao svjedoku da na to pitanje ne odgovara, Karadžić je posegao za knjigom generala Smita "Umjetnost ratovanja".

Opisujući svoje susrete sa rukovodiocima bosanskih Srba na Palama 1995. godine zapovjednik UNPROFOR u BiH je, između ostalog, napisao: "Nasuprot nama su bila "3K" Karadžić, Krajišnik i Koljević, odnosno lud, loš i budala, kako sam ja vidio". "Šta kažete na ovo generale, da li ste nas ovako vidjeli", zanimalo je Karadžića.

"Da, to sam mislio, i time sam zapravo aludirao na film "Dobar, loš, zao", odgovorio je spremno general Smit. Kada ga je Karadžić upitao "kako je vidio muslimansku stranu", general Smit je odgovorio da se ne sjeća da je imao iste aluzije kada je u pitanju bosansko rukovodstvo, ali je ipak dodao da "ni oni, ponekad, nisu izgledali kao da su sa ovog svijeta".

Karadžić je u današnjem unakrsnom ispitivanju britanskog generala nastojao dokazati da UNPROFOR nije ispunio svoju "obavezu" da demilitarizuje zaštićene zone u skladu sa sporazumom iz maja 1993. godine, što je po njemu bio glavni "izvor nesporazuma" između Srba i UN. Po Karadžiću, muslimanske snage u enklavama su se potajno naoružavale i koristeći se mirovnim snagama kao "štitom", iz zaštićenih zona napadale srpska sela i položaje. General Smit se, međutim, nije složio sa Karadžićem da je demilitarizacija bila "obaveza" UNPROFOR. Po njegovom shvatanju UNPROFOR je bio samo posrednik u postizanju sporazuma dviju strana o demilitarizaciji.

Sve su to, po Karadžiću, bili razlozi što su srpske snage u ljeto 1995. godine odlučile da same "demilitarizuju" zaštićene zone Srebrenicu i Žepu. Po Karadžiću, Mladić se sa svojim snagama 11. jula 1995. godine "iznenada našao u Srebrenici". Grad je, kako tvrdi, bio prazan što je "bilo u skladu" sa tadašnjim stavom bosanske vlade da je Srebrenica nepotreban "teret" i njenom odlukom da snage koje je imala u enklavi pošalje u proboj ka Tuzli, a civilno stanovništvo u dogovoru sa UNHCR evakuiše na slobodnu teritoriju.

Negirajući optužbe za blokiranje konvoja humanitarne pomoći stanovništvu zaštićenih zona, Karadžić je ukazivao da su srpske snage morale da kontrolišu šta ulazi u enklave, budući da su konvoji korišćeni za šverc oružja i municije za muslimanske snage. Ilustrovao je to snimcima oružja i municije koje su u kamionima sa humanitarnom pomoći pronađeni na srpskim kontrolnim punktovima. Negirao je, također, da su srpske snage onemogućavale snabdijevanje mirovnih snaga u enklavama, tvrdeći da su one imale značajne rezerve municije, goriva i lijekova, sa čime se general Smit nije složio.

Tužilac je, inače, tokom glavnog ispitivanja britanskog generala citirao dio čuvane "Direktive broj 7" koju je u martu 1995. potpisao upravo Karadžić, a u kojoj se, pored ostalog, nalaže: "...planskim i nenametljivim restriktivnim odobravanjem zahtjeva smanjiti i ograničiti logističku podršku UNPROFOR u enklavama i dotur materijalnih sredstava muslimanskom življu, i učiniti ih ovisnim od naše dobre volje, a istovremeno izbjeći osudu međunarodne zajednice."

Generala Ratka Mladića Smit je u svojoj knjizi opisao kao "arogantnog siledžiju", a kada mu se srpski komandant na jednom sastanku požalio da ga je umalo pogodila jedna od NATO bombi, uzvratio mu je: "Izvini što sam promašio".

General Rupert Smit će se sljedećeg utorka vratiti u Hag kako bi Karadžić dovršio njegovo unakrsno ispitivanje. Suđenje se, inače, nastavlja u ponedjeljak 14. februara.

Dijeljenje sadržaja