Janusz Kalbarczyk, svjedok na suđenju Radovanu Karadžiću

Na suđenju Radovanu Karadžiću optužba je ispitala umirovljenog pukovnika poljske vojske Januša Kalbarčika/Janusz Kalbarczyk, jednog od oko 200 pripadnika mirovnih snaga UN koje su, prema optužnici, snage bosanskih Srba u maju 1995. godine uzele za taoce i koristile ih kao "živi štit" na strateškim objektima koji su mogli biti meta vazdušnih udara NATO.

Kalbarčik je u to vrijeme imao čin majora i bio je vojni posmatrač UN na Palama. Vojni posmatrači nisu bili naoružani, tako da su Kalbarčik i četvorica njegovih kolega bili "lak plijen" naoružanim srpskim policajcima koji su 26. maja ’95. godine – nepun sat nakon što su avioni NATO bombardovali skladište municije u blizini Pala - upali u kuću u kojoj su bili smješteni, uz prijetnju da će ih "ustrijeliti bude li još zračnih udara". Ubrzo potom stigli su i srpski vojnici čiji im je zapovjednik rekao da su od tog momenta taoci VRS. Vezane lisicama povezli su ih automobilima u pravcu centra Pala. Nakratko su se zaustavili na pijaci kako bi okupljenim civilima i vojnicima dali priliku da se desetak minuta iživljavaju nad taocima, verbalno ih zlostavljaju i pljuju im u lice.

Sa pijace, nastavili su u pravcu Jahorinskog potoka gdje se nalazilo pogođeno skladište municije. Kalbarčik je tu vidio trojicu kolega, vojnih posmatrača iz Rusije, Kanade i Češke, koji su bili vezani za vrata skladišta i obližnji električni stub. Njega su vezali za gromobran i brzo se udaljili sa tog mjesta. Shvatio je, kako je rekao, da Srbi očekuju nove udare, a da su on i trojica njegovih kolega tu kao "živi štit".

"Bio sam izuzetno uznemiren i spreman na smrt, mislio sam da bi moglo doći do novog bombardovanja i da bih mogao poginuti", rekao je Kalbarčik. Nakon četiri ili pet sati, vojnici su se vratili, skinuli mu lisice i uveli ga u automobil zajedno sa Kanađaninom, dok su Rusa i Čeha ostavili. Krenuli su u pravcu Pala, zaustavili se na jednom kontrolnom punktu i vezali oči dvojici talaca. Nastavili su vožnju planinskim putem, a kada su stigli i kada mu je skinut povez sa očiju, Kalbarčik je vidio da su na vrhu planine, pored radarske stanice sa velikim okruglim antenama. Tu im je prišao novinar, rekavši im da ne brinu i da će ih samo snimati. Tako je i bilo: nakon petnaestak minuta snimanja taoci su vraćeni na Pale i smješteni u kuću odakle su, u slučaju potrebe, mogli brzo biti premješteni na lokaciju koja bi mogla biti izložena udarima NATO.

Tužiteljica En Saterlend/Ann Sathurland je emitovala više isječaka iz reportaže koju je tog dana snimila paljanska televizija. Svjedok je na tim snimcima identifikovao sebe i nekoliko drugih pripadnika UN, među kojima i Kanađanina čije je svjedočenje najavljeno za sljedeću sedmicu. Prikazanu reportažu novinar je zaključio riječima: "Da li će oni preživjeti zavisi od toga da li će NATO djelovati".

Pripadnici VRS su svjedoka i još 25 pripadnika UN iz sedam različitih zemlja 13. juna 1995. godine predali "Crvenim beretkama" pod nadležnošću Jovice Stanišića koje su ih sprovele do Srbije, odakle su sutradan avionom prebačeni u Hrvatsku.

Karadžić je u unakrsnom ispitivanju poljskog pukovnika nastojao da dokaže da zatočeni pripadnici mirovnih snaga UN nisu bili taoci već ratni zarobljenici koji su uhapšeni pod sumnjom da su navodili avione NATO na vojne ciljeve bosanskih Srba. On jenastojao da pokaže da Srbi u to vrijeme nisu pravili razliku između vojnih posmatrača i pripadnika UNPROFOR koji je, po njemu, bio saveznik NATO u borbi protiv Srba i prema tome "zaraćena stana".