Kao i sa ranijim svjedocima koji su učestvovali u istragama artiljerijskih i snajperskih incidenata u Sarajevu, Radovan Karadžić je u nastavku unakrsnog ispitivanja svjedoka "KDZ-477" tvrdio da su istrage "vođene uz pomoć štapa i kanapa", odnosno sa namjerom da se krivica prebaci na Srbe

Radovan Karadžić je u nastavku unakrsnog ispitivanja kriminalističkog tehničara koji je svjedočio pod pseudonimom "KDZ-477" nastojao osporiti nalaze istražnih timova sarajevskog CSB da su granate i snajperski hici kojima su tokom rata ubijani civili ispaljeni sa područja pod kontrolom vojske bosanskih Srba. Po Karadžiću, sarajevske istrage su "vođene uz pomoć štapa i kanapa", neprofesionalno i sa namjerom da se krivica prebaci na Srbe.

Svjedok je, podsjetimo, učestvovao u istragama dva incidenta koji se navode u optužnici protiv Karadžića: granatiranje Alipašinog polja 22. januara 1994. godine kada je ubijeno šestoro djece i udar modifikovane avio bombe u naselju "Pavle Goranin" 26. maja 1995. godine kada su dvije osobe zadobile teže, a petnaest ljudi lakše tjelesne ozljede.

Karadžić se, međutim, u unakrsnom ispitivanju najmanje bavio tim incidentima. Svoju tezu o "šlampavim istragama", kako ih je više puta nazvao, on je nastojao dokazati primjerima druga dva incidenta: na Dobrinji gdje je 14. maja 1995. godine snajperskim hicem ubijena Jasmina Tabaković i na raskršću između Alipašinog polja i Mojmila gdje je 18. avgusta 1995. otvorena vatra na autobus sa putnicima.

U slučaju prvog incidenta u kojem je u svom stanu stradala Jasmina Tabaković, istražni tim sarajevskog CSB je utvrdio da je metak probio zaštitnu foliju na prozoru, pogodio žrtvu, nakon čega je prošao kroz ormar i zabio se u zid. Uz pomoć tragova na prozoru i zidu, utvrđeno je da je da je metak jedino mogao biti ispaljen iz Dobrinje 1 pod kontrolom srpskih snaga. Na Karadžićevu sugestiju da je u tom slučaju pravac utvrđen uz pomoć "štapa i kanapa" svjedok je potvrdio da je kanap zbilja korišten i dodao da je istraga vođena u "nenormalnim uslovima", u kojima su članovi istražnog tima i sami bili izloženi mogućoj snajperskoj vatri.

Karadžić je i u drugom slučaju nastojao da ospori zaključak istražnog tima CSB da je na autobus "Elektroprenosa" pucano iz Nedžarića, pod kontrolom srpskih snaga. On je, između ostalog, ukazivao da se raskrsnica na kojoj je autobus pogođen nalazi na blagoj uzvisini u odnosu na Nedžariće, a da fotografije s lica mjesta pokazuju da je autobus pogođen "odozgo prema dole". Svjedok se, međutim, s nije složio s takvim Karadžićevim tvrdnjama, ukazujući da fotografije koje je on snimio pokazuju upravo suprotno.

Ta dva incidenta se, inače,ne navode u aneksu optužnice protiv Karadžića, ali se spominju u pisanoj izjavi svjedoka koja je uvedena u dokaze. Tužilaštvo time ukazuje na obrazac snajperskog i artiljerijskog terora nad Sarajevom i njegovim građanima.

Dijeljenje sadržaja