Na suđenju Radovanu Karadžiću svjedočio Kanađanin Patrik Rekner kojeg su srpske snage zajedno sa oko 200 drugih vojnih posmatrača UN i pripadnika UNPROFOR zarobile u maju 1995. godine i koristile kao živi štit od zračnih udara NATO. Karadžić nastojao dokazati da su UN u BiH bile "ratujuće a ne mirovne snage"

Suđenje Radovanu Karadžiću nastavljeno je iskazom Kanađanina Patrika Reknera/Patrick Rechner kojeg su srpske snage u maju i junu 1995. godine držale kao taoca i koristile kao živi štit od zračnih udara NATO. Svjedok je u vrijeme "krize sa taocima" bio vođa tima vojnih posmatrača UN (UNMO) na Palama čiji je glavni zadatak bio nadziranje dogovorenih prekida vatre i kontakt sa političkim i vojnim rukovodstvom bosanskih Srba.

Svjedok i još dva člana njegovog tima su uhapšeni 26. maja 1995. godine uz prijetnje da će biti ubijeni ukoliko NATO ne zaustavi zračne udare po srpskim vojnim ciljevima.Zarobljeni posmatrači odvedeni su prvo u Jahorinski potok gdje su se nalazila skladišta municije VRS koja je NATO prethodno bombardovao.

Nakon što su posmatrači lisicama svezani za gromobran i vrata skladišta prišao im je srpski potpukovnik koji ih je snimio kamerom i rekao da će ih on ubiti "ukoliko ne poginu u zračnim udarima". Pokazao mi je dva zareza na dršci svog pištolja što je značilo da je njime već ubio dvoje ljudi i dodao da bi mu se sviđalo da ureže još tri zareza.

Prijetnju da će biti ubijeni ukoliko NATO ne zaustavi zračne udare im je tokom prvog dana zatočeništva na Palama nekoliko puta ponovo i Nikolas/Nicholas Ribić, Kanađanin srpskog porijekla koji se borio u redovima VRS. Ribića je, inače, Federalni sud Kanade osudio na tri godine zatvora za terorizam i uzimanje talaca zbog učešća u događajima iz maja i juna 1995. godine, a Rekner je svjedočio i na tom suđenju.

Tokom zarobljeništva na Palama Rekner je prošao sličan tretman poput Poljaka Januša Kalbarčika/Janusz Kalbarczyk i Holanđanina Markusa/Marcus Helgersa, koji su prošle sedmice svjedočili da su ih srpske snage držale u neposrednoj blizini vojnih objekata koji su mogli biti meta NATO udara.

Karadžić je u unakrsnom ispitivanju podsjetio na svoja upozorenja iz maja 1995. godine da će - ukoliko dođe do zračnih udara NATO - mirovne snage UN smatrati "ratujućim snagama", odnosno stranom u sukobu. On je insistirao na tome da je srpska strana zarobljene pripadnike UN stoga smatrala "ratnim zarobljenicima" a ne "taocima" i pokušao dokazati da su oni na taj način i tretirani.

Svjedok se, međutim, nije složio sa Karadžićevom tvrdnjom da su srpske snage udovoljile zahtjevima zarobljenih pripadnika mirovnih snaga. Po njegovim riječima, zahtjevi vojnih posmatrača da ih posjete ljekari i predstavnici Crvenog križa i omogući telefonski kontakt sa porodicama su ispunjeni, ali tek nakon što su proveli izvjesno vrijeme u zatočeništvu. On je, također, odbacio Karadžićeve tvrdnje da su vojni posmatrači sudjelovali u navođenju NATO aviona na vojne ciljeve.

Karadžić je, inače, podnio formalni zahtjev da se njegovo suđenje po četvrti put prekine na period od tri mjeseca, prije početka izvođenja dokaza o etničkom čišćenju u opštinama navedenim u optužnici, kako bi pregledao 32.000 stranica dokumenata i 200 sati video materijala potencijalno oslobađajućeg karaktera koji mu je tužilaštvo, kako tvrdi, kasno objelodanilo. Veće je pozvalo tužilaštvo da što prije odgovori na taj zahtjev optuženog.

Dijeljenje sadržaja