Marcus Helgers, svjedok na suđenju Radovanu Karadžiću

Na suđenju Radovanu Karadžiću optužba je nastavila izvođenje dokaza o "krizi sa taocima" iz maja i juna 1995. godine iskazima dvojice bivših pripadnika mirovnih snaga UN: bivšeg vojnog posmatrača iz Holandije Markusa/Marcus Helgersa kojeg su srpske snage zarobile i koristile kao "živi štit" i britanskog generala Džonatona Rajlija/Jonathon Riley, zapovjednika "plavih šljemova" u Goraždu čiji su pripadnici, također, zarobljeni kao taoci od strane Vojske Republike Srpske (VRS).

Helgers je sa još pet vojnih posmatrača UN zarobljen 26. maja 1995. godine, nakon čega su odvedeni na Grbavicu gdje su prisiljeni da se presvuku u civilnu odjeću. "Bio sam prilično uplašen i plašio sam se da će nas odvesti na liniju sukoba kako bi nas ubila druga strana", rekao je svjedok u glavnom ispitivanju. Odvedeni su, međutim, na Jahorinu gdje su iskorišteni kao "živi štit" za radarsku stanicu od udara NATO snaga. Zaprijećeno im je će ih, u slučaju da dođe do udara NATO i "ako prežive na kraju sve pobiti".

Optužba je tokom Helgersovog svjedočenja prikazala snimke paljanske televizije na kojima je svjedok prepoznao nekoliko pripadnika UN koje je VRS na istoj lokaciji držala kao taoce. Među njima je i Poljak Januš Kalbarčik čije je svjedočenje najavljeno za petak. Na drugom snimku svjedok je prepoznao svog sunarodnika kojeg je srpska vojska lancima vezala za avionski hangar u blizini Banjaluke. Helgers je na Jahorini zadržan dvadeset dana, nakon čega je preko Zvornika prebačen u Novi Sad gdje je oslobođen 19. juna.

General Rajli/Riley je potvrdio da je VRS krajem maja 1995. godine u enklavi Goražde uzela za taoce 33 pripadnika Prvog bataljona Kraljevskih velških strijelaca kojim je on u to vrijeme zapovijedao. Optužba je ukazala na dokumente Drinskog korpusa VRS u kojima se, između ostalog, navode lokacije koje bi mogle biti na meti udara NATO, a gdje bi trebalo rasporediti zarobljene pripadnike UN. Taj dokument se, po riječima generala Rajlija, u potpunosti poklapa sa lokacijama na kojima su njegovi vojnici držani kao taoci. Takav odnos prema mirovnim snagama UN je, po njemu, "krajnje neprimjeren i u suprotnosti je sa Ženevskim konvencijama, čak i u slučaju da se radilo o ratnim zarobljenicima a ne taocima. Iz dokumenata VRS je, po Rajliju, "jasno da je sve bilo naređeno i koordinirano na najvišem nivou".

Karadžić je u unakrsnom ispitivanju ova dva svjedoka uglavnom ukazivao na "stanje duha", odnosno na ono u šta su Srbi u to vrijeme "mogli da vjeruju" a ne na ono "šta se stvarno dogodilo". On je tokom unakrsnog ispitivanja Helgersa sugerisao da su srpske snage zahtijevale od posmatrača UN da se presvuku u civilnu odjeću kako bi ih "zaštitile" od onih koji su bili ljuti na UN zbog NATO udara. Samo hapšenje je nastojao opravdati time što su, kako je rekao, srpske snage sumnjale da je NATO koristio pripadnike UN kao oficire za navođenje aviona na mete. Tome je u unakrsnom ispitivanju generala Rajlija dodao da je general Živanović, komandant Drinskog korpusa u čijoj su zoni odgovornosti zarobljeni velški vojnici, "doživljavao UNPROFOR kao saveznika NATO i muslimanskih snaga". Rajli je kategorički odbacio i samu mogućnost postojanja takvog saveza.