Visokopozicionirani francuski oficir UNPROFOR koji je na dužnosti u Sarajevu bio 1995. godine u nastavku unakrsnog ispitivanja rekao da su srpske snage poduzimale različite mjere "kako bi se ugušio narod u Sarajevu". Nakon njega na klupu za svjedoke pozvan je još jedan francuski oficir koji je u Sarajevu bio krajem 1993. i tokom 1994. godine koji je, također, potvrdio da su Sarajlije bile na meti nasumične artiljerijske i snajperske vatre VRS

Visoko pozicionirani francuski oficir UNPROFOR koji je na suđenju Radovanu Karadžiću svjedočio pod pseudonimom "KDZ-304"je u pisanoj izjavi koju je dao istražiteljima tužilaštva naveo da subosanski Srbi u Sarajevu imali tri glavna cilja: demoralizaciju civilnog stanovništva terorisanjem s ciljem smanjenja morala u redovima Armije BiH, nametanje totalne blokade Sarajeva i,konačno, podizanje morala sopstvenih snaga zastrašivanjem pripadnika UN i civilnog osoblja.

U nastojanju da pobije te tvrdnje Karadžić je u nastavku unakrsnog ispitivanja francuskog oficira nastojao pokazati da su Srbi djelovali isključivo po vojnim metama u Sarajevu, a da je Armija BiH pucala po sopstvenom stanovništvu s ciljem "ocrnjivanja Srba i izazivanja vojne intervencije".On je sugerisao da je "muslimanska strana izvlačila korist" iz incidenata granatiranja i snajperskog djelovanja u kojima je bilo žrtava, "što je nanosilo štetu srpskoj strani".

"Griješite", odgovorio je svjedok, rekavši između ostalog da su snage bosanskih Srba "poduzimale različite mjere kako bi se narod u Sarajevu ugušio", kao što su dejstva po civilnom stanovništvu, zatvaranje plavih puteva, onemogućeno korištenje javnog prevoza, presijecanje snabdijevanja vodom i strujom... "Greška je na onoj strani koja je to činila", zaključio je svjedok.

Tužilaštvo je potom na klupu za svjedoke izvelo još jednog visoko pozicioniranog francuskog oficira u UNPROFOR koji je također svjedočio sa mjerama zaštite lika i glasa i pod pseudonimom "KDZ-450". Prema sažetku njegove pisane izjave koja je uvedena u dokaze svjedok je bio na dužnosti u Sarajevu krajem 1993. i tokom većeg dijela 1994. godine. Prema njegovom zapažanju granatiranje i snajpersko djelovanje po civilnom stanovništvu je bilo "taktičko sredstvo" bosanskih Srba da zaustavi ofanzive Armije BiH na drugim ratištima, a da je "strateški cilj" bio da se bosansko rukovodstvo prisili na podjelu Sarajeva i Bosne i Hercegovine.

Svjedok "KDZ-450" je vrijeme koje je proveo u Sarajevu podijelio na tri perioda tokom kojih se situacija mijenjala. Period od njegovog dolaska u Sarajevo oktobru 1993. do prvog incidenta na Markalama 5. februara 1994. godine opisao je kao izuzetno težak jer je to bila druga zima pod opsadom, građani su bili izmoreni i izloženi stalnim snajperskim i artiljerijskim napadima,a dotur humanitarne pomoći je bio otežan. Istovremeno borbe su se nastavljale i propali su mirovni pregovori koje su vodili međunarodni posrednici Oven/Owen i Stoltenberg.

Nakon prvog masakra na Markalama 5. februara 1994. godine ipostizanja sporazuma o zoni isključenja teškog naoružanja i prekidu vatre uslijedio je period relativne stabilnostitokom kojeg su otvoreni takozvani "plavi putevi" kojima je omogućen prolazak humanitarne pomoći. Situacija se, međutim, ponovo promijenila od kraja jula '94. kada je nastupio novi period neizvjesnosti zbog sve češćeg granatiranja i snajperskih incidenata koji je trajao do septembra 1994.

Karadžić je u unakrsnom ispitivanju tvrdio da je nakon potpisivanja sporazuma o zoni isključenja teškog naoružanja 17. februara 1994. godine Armija BiH nastavila da djeluje po srpskim položajima oko Sarajeva "sa ivice zone isključenja" iz pravca centralne Bosne, te da su Srbi "u samoodbrani" izuzeli određenu količinu teškog naoružanja koje su prethodno stavili pod kontrolu UN. Osim toga, on nastojao da pokaže da je posjedovanje teškog naoružanja "bio jedini element strateške ravnoteže" jer je Armija BiH u Sarajevu bila trostruko nadmoćnija u ljudstvu, te je zbog togaSarajevsko-romanijski korpus "postao ranjiviji" kada je pod kontrolu stavljeno njegovo teško naoružanje ali ne i "višak neprijatelja", to jest pješadije Armije BiH.

Svjedok se, međutim, nije složio s tim Karadžićevim tvrdnjama rekavši da potpisivanje sporazuma o povlačenju teškog naoružanja nije dovelo nijednu stranu u nepovoljniji položaj. Njegovo unakrsno ispitivanje Karadžić će nastaviti sutra ujutro.

Dijeljenje sadržaja