Nakon što je svjedok "KDZ-026" okončao iskaz na sjednici u cjelosti zatvorenoj za javnost, počelo je svjedočenje francuskog oficira koji je 1995. godine, kako je rekao, bio "na odgovornom položaju" u UNPROFOR. On je potvrdio da su artiljerijska dejstva srpskih snaga po Sarajevu bila "strogo kontrolisana", a tužilac je to ilustrovao naređenjem generala Miloševića da "oruđa većeg kalibra treba koristiti isključivo za gađanje rentabilnih ciljeva"

U nastavku suđenja Radovanu Karadžiću okončan je iskaz svjedoka "KDZ-026" čije je svjedočenje bilo u potpunosti zatvoreno za javnost. Nakon njega, počeo je iskaz francuskog oficira koji svjedoči pod pseudonimom "KDZ-304" i zaštitnim mjerama zaštite lika i glasa.

Prema sažetku svjedokove pisane izjave koja se temelji na njegova prethodna dva iskaza na haškim suđenjima, svjedok je bio u sastavu UNPROFOR u Sarajevu tokom 1995. godine. On je zapazio je da su snage Sarajevsko-romanijskog korpusa (SRK) te godine konstantno granatirale i snajperski djelovale po civilnom stanovništvu.

Svjedok je, između ostalog, primijetio da je SRK u ljeto 1995. godine svom uobičajenom arsenalu pridodao improvizovane rakete koje su bile neprecizne i imale veliku razornu moć. One, po mišljenju svjedoka, nisu mogle biti ispaljene sa položaja Armije BiH, jer ona nije imala mogućnosti za to. Građani Sarajeva su, kako je naveo u izjavi, bili totalno dezorijentisani i zabrinuti zbog blokade i nasumičnog granatiranja.

U dijelu sjednice koja je bila dostupna javnosti optužba je ukazala o na dio svjedokove izjave da je Sarajevsko-romanijski korpus "strogo kontrolisao dejstva" iz teškog naoružanja srednjeg i većeg kalibra. Tužilac je to ilustrovao naređenjem generala Dragomira Miloševića od 22. maja 1995. godine da "oruđa većeg kalibra treba koristiti samo za gađanje rentabilnih ciljeva uz obavezno osmatranje pogodaka". To naređenje, po riječima svjedoka, potvrđuje ono što je UNPROFOR uočio na terenu.

Karadžić u unakrsnom ispitivanju bacio malo više svjetla na poziciju koju je svjedok imao u UNPROFOR rekavši mu da bi ga umjesto sa "gospodine svjedoče" radije oslovljavao po činu, ali mu to zaštitne mjere ne dozvoljavaju. Nakon toga ga pitao o broju jedinica UN u Sarajevu, na što je svjedok odgovorio da je "on" u dijelu Sarajeva pod kontrolom bosanskih snaga imao tri bataljona – francuski, egipatski i ukrajinski, a u dijelu pod srpskom kontrolom i četvrti, ruski bataljon. Nešto kasnije je dodao da je 1995. godine bio "na odgovornom položaju" u UNPROFOR.

Karadžić je u prvom dijelu unakrsnog ispitivanja francuskom oficiru sugerisao da naređenje generala Miloševića o korišćenju teške artiljerije na koje je tužilac ukazao samo pokazuje da je "bilo vatre izvan kontrole", te da je zapovjednik SRK nastojao da je stavi pod svoju kontrolu. Svjedok je, međutim, uzvratio Karadžiću da je to "pogrešno tumačenje" i dodao da komandanti velikih jedinica odlučuju o stepenu slobode manjih jedinica u upotrebi naoružanja, u zavisnosti od procjene situacije.

Karadžić je, dalje, ukazivao na raspored brigada, komandna mjesta, artiljerijske pozicije, vatrene tačke, logističke baze i osmatračnice Prvog korpusa Armije BiH u gradu nastojeći da pokaže da je Sarajevo bilo "militarizovani grad", te da je srpska vatra bila usmjerena na vojne a ne civilne ciljeve i pripadnike UN.

Karadžić je za unakrsno ispitivanje francuskog oficira koje se nastavlja sutra ujutro tražio 18 sati, a odobreno mu je samo tri.

Dijeljenje sadržaja