Dokazni postupak optužbe na suđenju Radovanu Karadžiću nastavljen iskazima dvojice bivših pripadnika mirovnih snaga UN koje su snage bosanskih Srba zarobile i držale kao taoce u maju i junu 1995. godine

Na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću optužba je prešla na izvođenje dokaza o "krizi talaca" iz maja i juna 1995. godine kada su, prema optužnici, srpske snage zatočile više od 200 pripadnika mirovnih snaga i vojnih posmatrača UN i držale ih na raznim položajima od strateškog i vojnog značaja kako bi te lokacije osigurale od vazdušnih napada NATO. Ispitana su dvojica bivših pripadnika UNPROFOR – Ukrajinac Aleksandr Višnjevski/Vishnevski i pripadnik Francuskog bataljona koji je svjedočio pod pseudonimom "KDZ- 196".

Višnjevski je razoružan na srpskom kontrolnom punktu na Ilidži 26. maja 1995. godine uz objašnjenje da ih srpske snage hoće zaštiti od bombardovanja NATO. Da su se našli u poziciji talaca shvatili su tek kada su na televiziji vidjeli snimke francuskih "plavih šljemova" vezanih za bandere. Svjedok je zajedno sa još četrnaest ukrajinskih vojnika sutradan prebačen u najprije Bijeljinu, a potom u Banjaluku gdje su, kako je naveo, srpski vojnici huškali pse na zarobljene pripadnike UN kako bi ih razdvojili u manje grupe i razmjestili na različite lokacije.

Svjedok "KDZ-196" je zarobljen na Poljinama gdje se nalazio punkt UNPROFOR za kontrolu srpskog teškog naoružanja. Po njegovim riječima, operaciju zarobljavanja je predvodio lokalni srpski zapovjednik Vlado Medić. Kada su francuski vojnici odbili njegov zahtjev da predaju oružje izvjesni kapetan Drago je svjedoku prislonio nož uz vrat, dok mu je drugi srpski vojnik uperio kalašnjikov u leđa. Nakon što su razoružani, zarobljeni vojnici su odvedeni u tadašnju vojnu bolnicu VRS u Jagomiru, a nakon toga prebačeni u Doboj.

Prema sažecima pisanih izjava koji su usvojeni u dokaze oba svjedoka su oslobođena 6. juna 1995. godine. Tužilaštvo je u glavnim iskazima oba svjedoka - osim na pojedinosti oko samog hapšenja - ukazalo na nekoliko dokumenata vojske bosanskih Srba iz kojih proizilazi da je operacijom hapšenja pripadnika UN rukovodio Glavni štab VRS.

Karadžić je u za njega rekordno kratkom unakrsnom ispitivanju od oba svjedoka tražio potvrdu da su na dan zarobljavanja bili "u aktivnoj službi u vojnim snagama UN" i ukazivao da se u njihovim izjavama, kao i dokumentima koje je uvelo tužilaštvo, nigdje ne spominju "taoci" nego "ratni zarobljenici". Njegova je, naime, teza da je UNPROFOR postao "strana u sukobu" nakon što su francuski "plavi šljemovi" 26. maja 1995. godine, u borbama oko sarajevskog mosta Vrbanja, ubili i zarobili nekoliko srpskih vojnika.

Tužiteljica Edžerton/Edgerton je imala samo jedno dodatno pitanje za bivšeg pripadnika Francuskog bataljona. Tražila je da objasni šta su to "vojne snage UN", u čijoj su "aktivnoj službi" on i ostali taoci bili u trenutku zarobljavanja. "To su mirovne snage UN, takozvani plavi šljemovi" – odgovorio je Francuz.

Do kraja ove sedmice trebalo bi da svjedoči još nekoliko bivših pripadnika mirovnih snaga UN koji su se u maju 1995. godine našli u ulozi živog štita, kojim je vojska bosanskih Srba nastojala da se zaštiti od vazdušnih udara NATO.

Dijeljenje sadržaja