U osporavanju ekspertske analize o snajperskim incidentima u Sarajevu koju je za potrebe tužilaštva uradio holandski kapetan Patrik Van der Vajden, Radovan Karadžić je između ostalog tvrdio da u januaru u Sarajevu mrak pada već oko četiri popodne


Umjesto dodatnih pola sata koliko mu je odobreno jučer, Pretresno vijeće je dozvolilo Radovanu Karadžiću da unakrsno ispitivanje holandskog eksperta Patrika Van der Vajdena/Weijden nastavi tokom gotovo cijelog današnjeg zasjedanja. Vijeće je to odobrilo nakon što je utvrdilo da optužba neće pozivati druge eksperte koji bi svjedočili o snajperskim incidentima u Sarajevu.

U protekla tri dana Karadžić je, u desetočasovnom unakrsnom ispitivanju holandskog kapetana, osporavao svih šesnaest snajperskih incidenata koji se navode u njegovoj optužnici. Tvrdio da je tužilaštvo "dovelo u zabludu" svjedoka jer mu je pružilo
netačne i nepotpune podatke o incidentima koje je analizirao, uključujući i podatke o lokacijama s kojih je otvarana vatra na sarajevske civile.

Osporavajući Van der Vajdenovu analizu incidenta u kojem su 3. septembra 1993. godine u Ulici Ivana Krndelja istim hicem ispaljenim iz pravca Ozrenske ulice ranjene Nafa Tarić i njena osmogodišnja kćerka Elma, Karadžić je sugerisao da je metak mogao doći i sa dijela teritorije koje su kontrolisale snage Armije BiH.

U slučaju ranjavanja Sanije Dževlan na Dobrinji 6. januara 1994. godine koja je po procjeni holandskog eksperta najvjerovatnije pogođena metkom ispaljenim sa dijela teritorije pod srpskom kontrolom na Dobrinji 4, Karadžić je sugerisao da tog dana vrijeme nije bilo pogodno za gađanje snajperom. Po njemu, naime, u sarajevskoj kotlini u 16 sati već vlada "debeo sumrak". Svjedok se saglasio s Karadžićem da je doba dana važno za snajperiste ali je naglasio da on u konkretnom slučaju uopšte nije tvrdio da je riječ o snajperskom metku, već da je vatra mogla biti otvorena i iz drugog oružja, odnosno mitraljeza.

Karadžić je potom prešao na incident u kojem je 26. juna 1994. godine ranjena Sanela Muratović hicem koji je po nalazu holandskog eksperta najvjerovatnije ispaljen sa srpskih položaja u Zavodu za slijepe u Nedžarićima. Karadžić je ukazivao da se u neposrednoj blizini nalazila prva linija fronta kao i nekoliko vojnika Armije BiH koji su pomogli ranjenoj djevojci i sugerisao da se područje u kojem se žrtva kretala moglo smatrati "vojnom zonom". On je, između ostalog, tvrdio i to da su u obližnjem Domu penzionera "tokom cijelog rata živjeli penzioneri".

Karadžić je ispitivanje holandskog kapetana zaključio pitanjima o incidentu u kojem je 11. jula 1993. godine ubijena Munira Zametica dok je zahvatala vodu iz rijeke Dobrinja. Po njemu, Zametica je stradala u razmjeni vatre između sukobljenih strana, a ne od snajperista koji su pucali na civile koji su došli po vodu. Osim toga, pitao je zašto ljudi koji su prije nje nasuli vodu nisu pogođeni. "Pretpostavljam da su imali sreće", odgovorio je svjedok.

Tužilac je u kratkom dodatnom ispitivanju ukazao na mapu koja pokazuje da tramvajske šine pored hotela "Holiday Inn" nisu – kako je Karadžić tvrdio – tokom rata išle pravolinijski, već da je i tada postojalo zakrivljenje u obliku slova "S" koje je usporavalo tramvaje i tako ih u većoj mjeri izlagalo snajperskoj vatri.

Suđenje bivšem predsjedniku Republike Srpske se nastavlja sutra, iskazom još jednog svjedoka kojim optužba dokazuje postojanje artiljerijskog i snajperskog terora nad Sarajevom i Sarajlijama.

Dijeljenje sadržaja