Svjedočeći na suđenju Radovanu Karadžiću britanski general ser Majkl Rouz je za optuženog rekao da je " čovjek od riječi" jer je održao obećanje da srpske snage neće pucati po Sarajevu u vrijeme održavanja fudbalske utakmice između FK Sarajevo i pripadnika mirovnih snaga UN. Za optužbu, to je dokaz da je Karadžić imao "efektivnu kontrolu" nad snagama koje su terorisale Sarajevo


Dvadesetog marta 1994. godine na stadionu "Koševo" u opkoljenom Sarajevu odigrana je prijateljska utakmica u kojoj su fudbalsko umijeće odmjerili fudbaleri "Sarajeva" i pripadnici "plavih šljemova" koji su u to vrijeme bili u mirovnoj misiji u BiH pod zapovjedništvom britanskog generala Majkla Rouza/Michael Rose. Rezultat utakmice – nijedan poginuli ili ranjeni Sarajlija u 90 minuta igre.

Svjedočeći na suđenju Radovanu Karadžiću general Rouz se prisjetio da mu je garancije da će se utakmica odigrati "bez prekida" dao lično tadašnji predsjednik Republike Srpske. Tako je i bilo: tokom utakmice koju je, po Rouzovom sjećanju, pratilo između 10 i 20 hiljada Sarajlija, sa položaja bosanskih Srba nije ispaljen ni jedan snajperski hitac niti artiljerijski projektil. Karadžić je, rekao je Rouz, "bio čovjek od riječi", potvrđujući tužiteljici Karolin Edžerton/Carolyn Edgerton da u vojnom smislu to znači da je tadašnji vrhovni komandant Vojske Republike Srpske pokazao da ima "efektivnu kontrolu" nad svojim snagama.

General Rose je bio zapovjednik mirovnih snaga UN u BiH tokom 1994. godine. U pisanoj izjavi koja je uvedena u dokaze optužbe on između ostalog navodi da je po dolasku u Sarajevo primijetio da je grad bio "sveden gotovo na srednjovjekovno stanje, bez vode, struje i plina". Rukovodstvo bosanskih Srba je, po riječima svjedoka, prekide vatre koristilo kao sredstvo za cementiranje dostignutih linija jer je VRS držala oko 70 posto teritorije BiH, služeći se blokadom humanitarne pomoći kao vidom pritiska na bosansku vladu da prihvati mirovne sporazume koji bi išli Srbima na ruku.

Nakon stvaranja hrvatsko-muslimanske federacije u proljeće 1994. godine sukob je, po mišljenju generala Rouza, dosegao "tačku kulminacije". Pošto se ravnoteža u odnosu snaga se počela mijenjati na njihovu štetu srpskom rukovodstvu se žurilo da postigne sporazum, bili su spremni da trguju teritorijom i zbog toga su pojačavali pritisak na sarajevsku vladu. Granatiranje i snajpersko djelovanje po Sarajevu je, po Rouzu, bio vid pritiska na bosanske vlasti kako bi pristale na mir pod uslovima koje diktiraju bosanski Srbi, ali i reakcija odnosno odmazda za gubitke VRS na drugim ratištima, izvan Sarajeva. "To je bilo u osnovi ukupne strateške situacije u BiH", zaključuje Rouz.

Po načinu na koji su srpske snage na terenu reagovale na ultimatume međunarodne zajednice general Rouz je zaključio da je postojala tijesna veza političkog i vojnog rukovodstva sa komandantima na terenu, i to "do zadnjeg tenka". "Očito je da su podređeni slušali naredbe izdate s vrha", rekao je bivši zapovjednik UPROFOR.

Radovan Karadžić je na početku unakrsnog ispitivanja tvrdio da je bio "zaprepašćen" kada mu je general Rouz, u jučerašnjem pripremnom razgovoru u pritvoru, rekao da su ga neki smatrali "prosrpski orijentisanim." Ukazujući da su se njihovi odnosi tokom rata "često hladili, a nekada i prekidali", mada su se "lično poštovali i uvažavali", Karadžić je rekao ga nikada nije smatrao "prosrpski orijentisanim", na šta mu je Rouz uzvratio da mu je "drago da to čuje". Karadžićevo pitanje Rouzu "može li da bude objektivan pod pritiskom da je prosrpski orijentisan", prekinuo je sudija Kvon/Kwon primjećujući da "ne vidi smisla u tome."

Karadžić će unakrsno ispitivanje generala Rouza, za koje na raspolaganju ima ukupno deset sati, nastaviti sutra popodne.

Dijeljenje sadržaja