Radovan Karadžić je u nastavku unakrsnog ispitivanja generala Majkla Rouza sugerisao da je NATO bio "brz na obaraču" kada su u pitanju Srbi te da – nasuprot generalovim tvrdnjama – srpske snage nisu bili protiv dopremanja humanitarne pomoći u zaštićene zone. Karadžićevu tvrdnju da je samo tri do pet posto humanitarnih konvoja imalo problema prilikom prolaska kroz srpske linije Rouz je nazvao "besmislenom"


Nakon što je zatražio i dobio odobrenje od specijalnog izaslanika Generalnog sekretara UN Jasušija Akašija/Yasushi Akashi, britanski general Majkl Rouz/Michael Rose je 10. aprila 1994. godine izdao naređenje koje je dovelo do prvog kopnenog napada snaga NATO od postojanja te organizacije, a meta su bili položaji vojske bosanskih Srba oko Goražda.

Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić je u nastavku unakrsnog ispitivanja generala Rouza sugerisao da su pripadnici NATO bili "brzi na obaraču", te da su "Ujedinjene nacije strahovale od prevelike želje NATO da puca po Srbima." Rouz je na to odgovorio da su u UN vazdušni udari smatrani "krajnjom mjerom" za kojom se nije posezalo sve dok nisu bili ugroženi životi ljudi u zaštićenim zonama, kao što je bio slučaj u Goraždu.

General Rouz je, između ostalog, rekao da su srpske snage blokadom puteva sprečavale dostavljanje humanitarne pomoći u zaštićene zone u BiH i tako onemogućavale mirovne snage UN u obavljanju njihove osnovne zadaće. U tom kontekstu, kako je rekao, pitanje vojnih akcija se moralo razmotriti. Svjedok je naveo dva "ekstremna primjera" upotrebe sile od strane pripadnika mirovnih snaga kako bi omogućili prolazak konvoja preko srpske teritorije. U januaru 1994. godine snage NATO su pozvane da intervenišu zbog blokade konvoja iz Kiseljaka, ali su se srpske snage na vrijeme povukle. U drugom slučaju UNPROFOR je upotrijebio danske tenkove kako bi osigurao bezbjedan prolaz za izbjeglice iz Zvornika.

Karadžićevo pitanje da li se može složiti da je tokom 1994. godine samo "tri do pet posto" humanitarnih konvoja nailazilo na određene probleme prilikom prelaska preko srpske teritorije Rouz je nazvao "besmislenim". "Ako je UNPROFOR morao primijeniti silu ili prijetiti upotrebom sile onda je on imao neprekidne teškoće", rekao je svjedok procjenjujući da je kada je u pitanju distribucija humanitarne pomoći UN ostvario tek oko 50 posto zacrtanih ciljeva.

Nasuprot tome, Karadžić nastoji da pokaže da Srbi "nisu zaslužili napade blokadom puteva, nego da su blokirali puteve zbog napada". Citirajući članak novinske agencije "Tanjug", bilješke Ratka Mladića sa sastanaka sa predstavnicima međunarodnih snaga i pisma koja je tokom 1994. godine razmjenjivao sa Akašijem, Karadžić je sugerisao da srpska strana nije bila protiv distribucije humanitarne pomoći, ali da su "imali razloga za zabrinutost" jer su konvojima doturani municija i druge potrepštine za Armiju BiH te su ih zato morali zaustavljati i kontrolisati.

General Rouz se složio da su Srbi na riječima bili za propuštanje konvoja ali je situacija na terenu, po njemu, bila drugačija. Iako je po njegovom mišljenju bilo povoda za zabrinutost u određenim situacijama to se ne bi moglo smatrati opravdanim razlogom za zaustavljanje konvoja. Kada se Karadžić pri kraju današnjeg zasjedanja vratio pitanju vazdušnih udara NATO na Goražde i ustvrdio da je NATO sarađivao sa "muslimanskom vojskom" general Rouz je to kategorički demantovao: "Nije bilo nikakve saradnje između NATO i bosanske vlade, a svako vaše tumačenje da je to bilo tako je pogrešno".

General Rouz će sutra završiti svoje drugo svjedočenje pred Tribunalom.

Dijeljenje sadržaja