Vojni vještak odbrane generala Stanislava Galića, penzionisani general VJ Radovan Radinović, navodi da je u gradskom jezgru Sarajeva bilo 1500 legitimnih vojnih meta za snage VRS te da se Galića ne može smatrati odgovornim za teroriziranje sarajevskih civila

Cijelo Sarajevo bilo je legitimna vojna meta za Vojsku Republike Srpske jer je bilo puno vojnika i vojnih položaja Armije BiH, tvrdi vojni ekspert Radovan Radinović.

"Jednostavnom računicom, kada se uzme u obzir broj jedinica 1. korpusa u gradskom jezgru, može se izračunati da je u gradu bilo 1500 objekata, pokretnih i fiksnih, koji se mogu smatrati vojnim ciljevima", rekao je general Radinović na sudjenju generalu Stanislavu Galiću, nekadašnjem zapovjedniku Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS, optuženom za granatiranje i snajpersku vatru po sarajevskim civilima.

Svjedočenjem Radinovića, penzionisanog generala Vojske Jugoslavije, Galićeva odbrana nastoji da, sa vojnog aspekta, ospori optužbe da je Galić odgovoran za kampanju teroriziranja civila u opsadi Sarajeva.

"Da bi se sa 25 posto sigurnosti neutralisao neki cilj koji se nalazi na otvorenom i nije zaštićen, potrebno je ispaliti 26 minobacackih granata. Čak 96 granata potrebno je da bi cilj bio neutralisan 100 posto", navodi svjedok. Poseban problem, smatra svjedok, predstavljala su pokretna artiljerijska orudja ABiH koja su nakon nekoliko ispaljenih projektila mijenjala mjesto, tako da snage VRS nisu znale gdje da uzvrate vatru. "U svjedočenjima oficira ABIH, čuo sam da je bilo teško odvojiti civile, jer se rat vodio u urbanom jezgru, ali ipak mislim da su snage Armije BiH, mogle više uraditi da zaštite civile", izjavio je svjedok.

"Znači, cijeli grad je bio legitimna vojna meta?", upitao je svjedoka tužitelj Deril Mandis/Daryl Mundis. Svjedok je naveo da je u Sarajevu bio smješten cijeli korpus ABiH sa infrastrukturom: "Ondje gdje je vojska, tu je i legitiman vojni cilj, i to važi za obje zaraćene strane."

Radinović kaže da su sukobi u i oko Sarajeva, kao i u cijeloj BiH, prema vojnim standardima imali sve odlike koje karakterišu gradjanski rat: "Nije bilo odvojenosti izmedju vojnih i civilnih struktura, a i mnogo civila je bilo u blizini linije fronta. Tu je naročito teško razlikovati vojnike i civile."

Tužitelj Mandis je svjedoku prezentirao dokumente sa zasjedanja skupštine bosanskih Srba od 12. maja 1992, na kojem je odlučeno da Sarajevo mora biti podjeljeno ili sravnjeno sa zemljom. Ti su zakljućci bili dostavljani komandantima jedinica VRS, a iz dokumenata tužiteljstva svjedok je pročitao da je sa zaključcima bio upoznat i Stanislav Galić, tada zapovjednik jedne krajiške jedinice VRS.

Radinović ne vjeruje da je Republika Srpska planirala uništenje Sarajeva jer ga je odredila za svoj glavni grad. Može se reći, smatra svjedok, da je grad bio podijeljen, ali ne i da je bio pod opsadom, jer je, kako tvrdi, postojala otvorena zona na aerodromu i ljudi su ulazili i izlazili iz grada.

Svjedočenje Radinovića se nastavlja.

Dijeljenje sadržaja