Prvi svjedoci optužbe na suđenjima za zločine u Mostaru, Bosanskom Šamcu i Višegradu. Tročasovni dijalog tužioca i istoričara o korenima nacionalizma u Bosni i Hercegovini

Odgovarajući puna tri sata na pitanja tužioca Kundžina, američki istoričar Robert Donia je nastojao da osvijetli nekoliko stotina godina istorije koja je prethodila zbivanjima u Bosni i Hercegovini prošle decenije. On je autor studije "Bosanski Šamac i istorija Bosne i Hercegovine", napisane specijalno za suđenje Blagoju i Milanu Simiću, Miroslavu Tadiću i Simi Zariću. Optužnica ih tereti da su kao članovi opštinskog kriznog štaba 1992. počinili zločine nad Hrvatima i Bošnjacima u Bosanskom Šamcu.

"Nacionalizam nije bio prirodna pojava u Bosni XIX stoljeća," rekao je Robert Donia u jednom trenutku, i tu tvrdnju nastojao da obrazloži istorijskom analizom situacije u Bosni, Srbiji i Hrvatskoj tog vremena, a potom elaboracijom nastanka agresivnog nacionalizma u XX stoljeću.

Kakvog značaja mogu imati takvi podaci za proces koji je upravo počeo, u nekoliko je navrata upitala sutkinja Florans Mumba iz Zambije, ali je tužilac ostao uporan u svom stavu da će u dijalogu sa svjedokom-vještakom postaviti reference za bolje razumijevanje situacije prvo u Bosni i Hercegovini, a zatim i u Bosanskom Šamcu u proljeće i ljeto 1992. U tom periodu su, prema optužnici, Blagoje i Milan Simić, Miroslav Tadić i Simo Zarić, počinili "zločine progona, deportacija i prisilnog preseljenja".

Tužilac Kundžin je nastojao da potvrdi tezu koju je njegov kolega Gramši di Facio u ime tužilaštva postavio u jučerašnjoj uvodnoj riječi. Ta teza je da zbivanja u Šamcu "nisu bila slučaj neobjašnjivog i nepredvidljivog izbijanja nacionalne mržnje, nego planirana, pripremljena i uspješno realizovana akcija etničkog čišćenja".

Tročasovni dijalog se na kraju koncentrisao na dokument koji je donio glavni odbor SDS u januaru 1992. kao uputstvo za osvajanje vlasti u Bosni i Hercegovini. U tom dokumentu se strateški preciziraju dva načina takvog osvajanju: varijanta A za situacije u kojima su Srbi u većini, varijanta B, za one u kojima su u manjini. Prvi je jednostavniji i direktniji, drugi zahtijeva odlučnost, silu i ostalo što je neophodno za operaciju etničkog čišćenja.

Za Bosanski Šamac je trebalo primijeniti varijantu B, pošto su u tom gradu prije aprila 1992. Srbi bili u manjini, a Hrvati imali relativnu većinu. Prema popisu iz 1991. ovo je bila struktura bosanskošamačke opštine: 44,7% Hrvata, 41,3 Srba, 6,8% Muslimana i 7,2% ostalih. Nasilno uzimanje vlasti u noći između 16. i 17. aprila 1992., osnivanje "srpskog kriznog štaba", sopstvenih vojnih snaga, potom protjerivanje nesrpskog stanovništva bilo je, po tužilaštvu, striktno sprovođenje varijante B iz uputstva Glavnog odbora SDS na čijem čelu je tada bio Radovan Karadžić.

I tim advokata odbrane očigledno smatra ta "uputstva" značajnim dokaznim materijalom, pa je odmah krenuo u protivnapad. U ime tima branilaca četvorice optuženih, beogradski advokat Igor Pantelić je osporio autentičnost tog dokumenta. Tužilaštvo raspolaže običnom kopijom bez potpisa, kaže on, i to nije dokument koji može imati dokaznu vrijednost.

Svjedočenje američkog istoričara nastaviće se sutra.

Potresnom pričom svjedoka koji je u junu 92. u Višegradu preživio streljanje nastavljen je dokazni postupak optužbe na suđenju Mitru Vasiljeviću. Zaštićeni svjedok "32" ispričao je kako je 7. juna 1992., zajedno sa još šestoricom sugrađana, zarobljen i odveden na obalu Drine u blizini Višegrada. Grupu uniformisanih ljudi koji su u njih zatim pucali iz automatskog oružja je, prema riječima svjedoka, predvodio Milan Lukić, a među njima se nalazio i Mitar Vasiljević. Prvi rafal nekim čudom nije pogodio svjedoka "32"a drugi je preživio praveći se da je mrtav. Od sedmorice steljanih preživjela su samo dvojica. Drugi preživjeli će se, kao svjedok "14", u nastavku dokaznog postupka takođe pojaviti pred sudijama.

Nakon što je optužba na suđenju Mladenu Naletiliću Tuti i Vinku Martinovicu Šteli jučer iznijela svoju uvodnu riječ, pred sudsko vijeće je izveden prvi svjedok - istražitelj iz ureda tužitelja Jan van Hecke (Fan Heke) koji je, kroz fotografije, karte i dokumente, sucima opisao mjesta o kojima će se govoriti tokom tužiteljevog dokaznog postupka, od grada Mostara i okolnih sela, do logora Heliodrom, Ljubuški i drugih.

Dževad Sabljaković

Dijeljenje sadržaja