Na Haškom tribunalu počeo proces Blagoju i Milanu Simiću, Miroslavu Tadiću i Simi Zariću, optuženima za zločine nad Hrvatima i Bošnjacima u Bosanskom Šamcu

"Prije 17. aprila 1992. u opštini Bosanski Šamac živjelo je gotovo 17.000 bosanskih Hrvata i Muslimana, od ukupno 33.000 stanovnika. Poslije toga, većina nesrpskog stanovništva je bila primorana da napusti to područje. Potpisivanje Dejtonskog sporazuma, u gradu koji je preimenovan u Šamac, od predratnih 17.000 bosanskih Hrvata i Muslimana dočekalo je samo 300".

Ove podatke je, između mnogih drugih, danas naveo Gramši di Facio (Gramsci Di Fazio), koji u Haškom tribunalu zastupa optužnicu protiv Blagoja i Milana Simića, Miroslava Tadića i Sime Zarića, optuženih za zločine protiv čovječnosti, teške povrjede ženevskih konvencija i kršenje ratnih zakona i običaja 1992. i 1993. godine.

"Nije to bio slučaj neobjašnjivog i nepredvidljivog izbijanja nacionalne mržnje. Bila je to planirana, pripremljena i uspješno realizovana akcija etničkog čišćenja," rekao je tužilac Gramši di Facio i to obrazložio činjenicom da su sva četvorica optuženih, kojima je danas počeo proces, imali značajne funkcije u civilnim i vojnim vlastima. Naime, noću između 16. i 17. aprila 1992. godine, nakon što su srpske vojne snage nasilno preuzele vlast u Bosanskom Šamcu, formiran je "srpski Krizni štab", koji je u stvari smijenio regularno izabranu Skupštinu grada i kontrolisao cjelokupno upravljanje opštinom.

Za predsjednika štaba imenovan je tadašnji predsjednik Srpske demokratske stranke Blagoje Simić, Milan Simić i Miroslav Tadić su bili članovi tog štaba, a Simo Zarić komandant "Četvrtog odreda" i "načelnik Službe za državnu bezbjednost". Svu četvoricu optužnica tereti da su od septembra 1991. pa do 31. decembra 1993. počinili "zločin progona, deportacija i preseljenja". Te tri tačke dominiraju optužnicom, koja sadrži još tridesetak inkriminacija za pojedinačna premlaćivanja, mučenja, seksualne nasrtaje i jedno ubistvo.

U optužnici se detaljno navodi način na koji je smišljeno realizovano etničko čišćenje u Bosanskom Šamcu i svim mjestima i selima u njegovoj okolini. "Bosanski Hrvati i Muslimani, kao i drugi nesrpski civili su hapšeni i zatočeni, prema njima se surovo i neljudski postupalo, premlaćivani su, mučeni, tjerani na prisilni rad, nasilno preseljavani i deportovani," kaže se u optužnici.

U te svrhe optuženi su odobravali i omogućavali djelovanje pripadnika paravojne jedinica, koju su iz Srbije dovezli helikopteri bivše Jugoslovenske narodne armije i na čijem čelu su bili ozloglašeni zločinci čiji nadimci su "Crni" i "Lugar". Oni su počinili niz zločina, za koje su optuženi, imajući u svojim rukama upravnu i policijsku vlast u Bosanskom Šamcu, morali znati. Zločin paravojnih hordi je i masakr u Crkvinama, selu udaljenom nekoliko kilometara od Bosanskog Šamca. "Crni" i "Lugar" su ubili šesnaest zatočenih Hrvata i Bošnjaka. "Blagoje Simić, kao predsjednik Kriznog štaba, nije se ni distancirao od toga, nego, naprotiv, jednom prilikom je isticao patriotizam Crnog," rekao je tužilac.

Na čelu Komiteta za razmjenu, koji je formiran odmah nakon nasilnog uzimanja vlasti, bio je Miroslav Tadić. Pod paravanom "razmjene", kako je rekao tužilac, "iz svojih kuća u Bosanskom Šamcu i okolini prognano je na hiljade nesrba".

Završavajući svoju izlaganje, tužilac Gramši di Facio je rekao: "Njih niko nije prisilio da ovako svesrdno uđu u sistem terora; niko nije natjerao Milana Simića da uđe u gimnastičku dvoranu noću i tuče zatočenike, niko nije prinudio Miroslava Tadića da bude pokretačka snaga u mračnom procesu zvanom 'razmjena', niko nije natjerao Simu Zarića da sačinjava liste ljudi koje treba uhapsiti i zatvoriti, niko nije prisilio Blagoja Simića da potpisuje ukaze i počini djela za koja sada odgovara".

U uvodnom izlaganju odbrane, advokat Igor Pantelić je rekao da je u osnovi rata u Bosni i Hercegovini "prerano priznavanje Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine". On je potom, u opšti kontekst suđenja nastojao da uvede stvaranje Kraljevine Jugoslavije, etimološku autentičnost imena Šamac a ne Bosanski Šamac, englesku književnicu Rebeku Vest i njenu knjigu o Jugoslaviji uoči Drugog svjetskog rata, a potom i "greške Evropske unije i Badinterove komisije". Na tri puta ponovljenu opomenu sutkinje Florans (Florence) Mumba da govori o stvarima koje nisu relevantne za ovu raspravu, Pantelić je svoje izlaganje koncentrisao na to da su " institucije Republike Srpske 1992. godine bile legalne institucije vlasti i da su optuženi, koji su bili na njihovom čelu legalno obavljali svoju dužnost" u cilju nacionalne zaštite. Po njemu, Šamac je 1992. bio opkoljen "hrvatskim i muslimanskim snagama i u stvari u opsadnom stanju". "Optuženi su samo branili svoj narod," kaže on.

Druga uporišna tačka, koju je najavila odbrana optuženih, je da nijedan od njih nije imao direktnu vezu sa paravojnim jedinicama, ponajmanje naredbodavni odnos, i da ni u kom slučaju ne mogu biti odgovorni za ono što su te snage počinile.

Suđenje se nastavlja sutra.

Dževad Sabljaković

Dijeljenje sadržaja